Početna

Što je zaštićeno područje

Zaštićena područja

Što je zaštićeno područje

Poznato je da je Hrvatska bogata prirodnim vrijednostima rasprostranjenim na području od najviših planinskih vrhova preko nizina pa sve do mora. Zbog geografskog, geološkog i geomorfološkog položaja na relativno malom prostoru isprepliću se mediteranski, alpinski i kontinentalni biogeografski utjecaji te se Hrvatska smatra žarištem („hot spot“) bioraznolikosti u Europi. Također, područje Dinarida obuhvaća više od polovine teritorija Republike Hrvatske. Krški vodonosnici jedni su od najvažnijih prirodnih resursa, dok su krška područja koja se odlikuju mnogobrojnim krškim oblicima (poljima, ponikvama, zaravnima), kao i bogatstvom speleoloških objekata, vizualno najatraktivniji dio Hrvatske i dom su mnogim endemskim vrstama. 

Zaštićeno područje je geografski jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava. Ono je definirano Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19) koji je ujedno temeljni pravni akt kojim se propisuju odredbe za zaštitu prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske. 

Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti te zaštitom dijelova prirode koji obuhvaćaju: zaštićena područja, zaštićene vrste, zaštićene minerale i fosile. Područja se mogu zaštiti u devet različitih kategorija zaštite ovisno o temeljnim  vrijednostima koje se žele očuvati. Prema Zakonu o zaštiti prirode to su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma te spomenik parkovne arhitekture.

Prema čl. 111. st. 2. Zakona o zaštiti prirode razlikujemo:
1.    Zaštićena područja od državnog značenja (strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat i park prirode);
2.    Zaštićena područja od lokalnog značenja (regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture)

Zaštita prirode više nije samo borba za očuvanje područja, vrsta, staništa ili georaznolikosti nego i nastojanje za opstanak čovjeka kao vrste. Priroda i ekosustavi u dobrom stanju temelj su osiguravanja usluga ekosustava neophodnih za bolju kvalitetu života ljudi i ekonomski razvoj. 

Zakonom o zaštiti prirode zaštićeno je ukupno 409 područja na ukupno 817300,49 ha što čini 9,3 % ukupnog teritorija Republike Hrvatske (Bioportal, 24.07.2023.).
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (Zavod za zaštitu okoliša i prirode) uspostavilo je te redovno održava bazu zaštićenih područja RH. Pregled svih zaštićenih područja u smislu njihovog prostornog položaja na području RH, podacima o granicama te aktima o proglašenju moguć je putem interaktivne karte na web portalu Bioportal.

ZP stanje u 2023
                                                             Infografika: Stanje zaštićenih područja u RH (24.07.2023.)

Literatura:
Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19)
MINGOR ZZOP (2021): Bioportal – web portal informacijskog sustava zaštite prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Zavod za zaštitu okoliša i prirode, www.bioportal.hr
MINGOR, ZZOP (2021): Baza podataka
Zavod za zaštitu okoliša i prirode (2019): Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Zagreb.

Zaštićena područja prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN-a)

Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN - International Union for Conservation of Nature) definira zaštićeno područje kao „jasno definirano područje koje je priznato sa svrhom i kojim se upravlja s ciljem trajnog očuvanja cjelokupne prirode, usluga ekosustava koje ono osigurava te pripadajućih kulturnih vrijednosti, na zakonski ili drugi učinkoviti način“. Prvi nacrt ove definicije nastao je 2007. godine i od tada je bio podvrgnut revizijama i izmjenama od strane brojnih stručnjaka IUCN-a i Svjetske komisije za zaštićena područja (WCPA), da bi u svojoj konačnoj verziji bio prihvaćen na Svjetskom kongresu zaštite prirode (World Conservation Congress) u Barceloni u listopadu 2008. godine. U IUCN-ovom Priručniku za primjenu kategorija zaštićenih područja dana je definicija s detaljnim pojašnjenjima svih njenih dijelova, koja prenosimo u tablici:

IZRAZ U DEFINICIJI

TUMAČENJE (prema IUCN, 2008)

jasno definirano područje

Uključuje kopno, kopnene vode, more i obalno područje ili njihove kombinacije. Podrazumijeva sve tri dimenzije prostora, definirane unutar jasnih i dogovorenih granica. Granice u nekim slučajevima mogu biti određene elementima koji su promjenjivi u vremenu, primjerice obalom rijeke, kao i određenim već postojećim upravljačkim mjerama, primjerice zonama ograničenog korištenja.

priznato

Područje može biti proglašeno od države ili različitih organizacija ili skupina ljudi, no kao takvo mora biti na neki način priznato, primjerice navedeno u Svjetskoj bazi zaštićenih područja (World Database on Protected Ares - WCPA), ili u slučaju zaštićenih područja u Hrvatskoj, u Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

sa svrhom

Ukazuje na dugoročnu posvećenost očuvanju, koja može biti utemeljena zakonskim aktom, međunarodnom konvencijom, sporazumom, ugovorom i sl.

kojim se upravlja

Podrazumijeva provođenje konkretnih postupaka čiji je cilj očuvanje prirodnih (i drugih) vrijednosti zbog kojih je područje zaštićeno, uključujući izostanak bilo kakvog djelovanja ukoliko je to najbolja strategija za postizanje ovog cilja. 

…s ciljem

Postavljanje točno određenog cilja nužno je kako bi omogućilo i procjenu efikasnosti upravljanja zaštićenim područjem.

trajno

Naglašava da upravljanje zaštićenim područjem nije kratkoročna, privremena strategija već kontinuirani proces.

očuvanje

U kontekstu ove definicije, ova riječ označava in-situ održavanje ekosustava, prirodnih i poluprirodnih staništa te očuvanje stabilnih populacija divljih vrsta u njihovom prirodnom okruženju, odnosno domaćih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kojem su one razvile svoje specifične karakteristike.

cjelokupna priroda

Obuhvaća sveukupnu biološku raznolikost, na genetskom nivou, nivou vrsta i ekosustava, kao i geološku te krajobraznu raznolikost.

usluge ekosustava

Odnosi se na usluge koje priroda pruža čovjeku, a čije korištenje nije u sukobu s ciljevima zaštite. Usluge ekosustava obuhvaćaju usluge na slobodnom raspolaganju, primjerice vodu, drvnu masu i genetičke resurse; usluge regulacije, poput ublaživanja ekstremnih prirodnih pojava, primjerice suše, poplave, erozije tla i bolesti; usluge podržavanja prirodnih procesa poput kruženja tvari i nastajanja tla; te kulturološke usluge poput rekreacijskih, duhovnih, vjerskih i drugih nematerijalnih koristi.

kulturne vrijednosti

Sve kulturne vrijednosti koje nisu u sukobu s ciljevima očuvanja, uključujući osobito one koje im pridonose i one koje su same ugrožene.

zakonski, ili drugi učinkoviti način

Upravljanje zaštićenim područjem može se odvijati sukladno zakonskim aktima, međunarodnim konvencijama ili sporazumima, ili prema tradicionalnim običajima, ili načelima nevladinih udruga.


Literatura:
Dudley, N.(ed.)(2008): Guidelines for Applying Protected Area Management Categories, IUCN, Gland, Switzerland.
 

 

  • Povezani članci
  • Slike/galerija
  • Dokumenti

Povezani članci

Trenutno nema sadržaja.

Slike/galerija

Nema slika u galeriji.

Dokumenti

Nema dostupnih dokumenata.