Početna

Kapaciteti za upravljanje zaštićenim područjima

Kapaciteti za upravljanje zaštićenim područjima

Ispit za čuvare prirode – gradivo za ispit

Primjeri pitanja i odgovora kao gradivo za pripremanje stručnog ispita

Kako bi se čuvari prirode što uspješnije pripremili za polaganje stručnog ispita, pored neupitno važnog stjecanja iskustva rada u matičnoj ustanovi, pripremnog seminara za stručni ispit te drugih raspoloživih resursa, izrađen je set pitanja i odgovora koji bi trebali poslužiti kao gradivo za pripremanje pismenog dijela stručnog ispita za čuvare prirode i glavne čuvare prirode.

Sama pitanja ne predstavljaju direktne formulacije ispitnih pitanja, već sadržajne okvire u kojima bi se ona kretala te su kategorizirana u nekoliko cjelina:

  • Stručna i zakonska osnova zaštite prirode

  • Sektorski zakoni

  • Zakon o općem upravnom postupku

  • Prekršajni zakon

  • Kazneni zakon

Na kraju su navedeni korišteni izvori po pojedinim cjelinama.

Stručni tim koji je sudjelovao u izradi pitanja:

  • Darko Slukan (Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima Zagrebačke županije Zeleni prsten),

  • Saša Banić (Javna ustanova Maksimir),

  • Martina Jurjević Varga (Javna ustanova Park prirode Medvednica),

  • Katica Bezuh (Državni inspektorat),

  • Josip Hren, Mila Preradović (MINGOR, Uprava za zaštitu prirode),

  • Helena Huljev, Nikolina Šaić, Maša Ljuština, Irina Zupan (MINGOR, Zavod za zaštitu okoliša i prirode)

Kompilirala i uredila: Helena Huljev (MINGOR, Zavod za zaštitu okoliša i prirode)

STRUČNA I ZAKONSKA OSNOVA ZAŠTITE PRIRODE

1.    Kako se zove temeljni propis koji regulira zaštitu prirode u Hrvatskoj?

Temeljni propis je Zakon o zaštiti prirode koji uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih dijelova te druga pitanja s tim u vezi. 

2.    Koji zakonski propisi osim Zakona o zaštiti prirode reguliraju zaštitu prirode?

     Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima,

     Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama,

      Zakon o genetski modificiranim organizmima,

      Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1946/2003 o prekograničnom prijenosu genetski modificiranih organizama i  Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 511/2014 o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji,

      drugi zakoni koji potvrđuju međunarodne ugovore.

3.    Koja je definicija prirode prema Zakonu o zaštiti prirode?

Priroda je sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost.

 

4.    Što je zaštita prirode?

Zaštita prirode, odnosno očuvanje prirode, područje je ljudskog djelovanja čiji je cilj dugoročno očuvanje bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti kao i ekoloških procesa te osiguranje održivosti korištenja prirodnih resursa.

Zaštita prirode je multidisciplinarna i interdisciplinarna struka, bazirana na teorijskim i primijenjenim prirodnim znanostima (najvećim dijelom na konzervacijskoj biologiji), no podrazumijeva brojna znanja i vještine iz biotehničkih, tehničkih, društvenih i humanističkih područja.

Izrazito je biocentrična disciplina –  zaštita prirode gleda na sva žive organizme jednako, pri čemu su ljudi dio prirode. S druge strane, zaštita okoliša je antropocentrična, odnosno usmjerena je na čovjeka i njegovu dobrobit kao centar svoga djelovanja.

5.     U kojem kontekstu su očuvanje prirode i čovjekova okoliša navedeni u Ustavu Republike Hrvatske?

Ustav (članak 3.) definira očuvanje prirode i čovjekovog okoliša kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka RH i temelj za tumačenje Ustava.

6.    Navedite naziv dokumenta koji uređuje strateški okvir sustava zaštite prirode Republike Hrvatske i njezine strateške ciljeve.

Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske.

U Strategiji i akcijskom planu zaštite prirode Republike Hrvatske 2017. – 2025. navedeno je pet strateških ciljeva za djelovanje sektora zaštite prirode u ovom razdoblju:

       povećati učinkovitost osnovnih mehanizama zaštite prirode

       smanjiti direktne pritiske na prirodu i poticati održivo korištenje prirodnih dobara

       ojačati kapacitete sustava zaštite prirode

       povećati znanje i dostupnost podataka o prirodi

       podići razinu znanja, razumijevanja i podrške javnosti za zaštitu prirode

7.    Što je bioraznolikost?

Bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava.

Trenutno je opisano i imenovano između 1,5 i 1,8 milijun vrsta, a procjene stvarnog broja vrsta na Zemlji kreću se od 2-10 (konzervativne procjene) do 30 -50 (liberalne procjene) milijuna.

Svi organizmi su povezani u hranidbene mreže i s pripadajućom georaznolikošću u ekosustave sa specifičnim ekološkim procesima koji ih održavaju.

8.    Što je georaznolikost?

Georaznolikost je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja.

9.    Što je ekosustav?

Ekosustav je dinamičan kompleks živih organizama (zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i mikroorganizama) i njihova neživog okoliša (između ostalog i georaznolikosti) koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica.

Raznolikost ekosustava je uvjetovana interakcijama okoliša i jedinki koje u njima žive, a rezultat toga je zaista velika brojnost različitih tipova ekosustava.

To su na primjer vodeni ekosustavi (morski i slatkovodni), kopneni ekosustavi (travnjaci, šume umjerenog pojasa itd.), podzemni ekosustavi (špilje, jame) itd.

10. Što je stanište?

Stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li prirodno ili doprirodno. Sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.

Staništa su mjesta gdje organizmi žive, tako na primjer, slatkovodnim staništima pripadaju rijeke, potoci, jezera, lokve; šumskim staništima bukove šume, poplavne šume, mediteranske šume itd.

11. Što se smatra divljom vrstom u smislu Zakona o zaštiti prirode?

Divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja ili genetske modifikacije.

12. Kolika je brojnost divljih vrsta u Republici Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je zabilježeno oko 40 000 divljih vrsta.

13. Što je to endem prema Zakonu o zaštiti prirode RH?

Endem je vrsta čije je rasprostranjenje ograničeno na određeno područje.

Gotovo 2,7 % svih zabilježenih divljih vrsta u Hrvatskoj su endemi, među kojima prednjače slatkovodne ribe (32,9 %) i slatkovodni beskralješnjaci (7,5 %).

Neki primjeri endema u Hrvatskoj su*:

  • Životinje - balkanska divokoza, dinarski voluhar, riječna kornjača, čovječja ribica, crni daždevnjak, jadovska gaovica, svjetlica, turski klen

  • Biljke - velebitska degenija, Kitaibelov jaglac, hrvatski kukurijek, hrvatska sibireja itd.

Za ostale endeme pogledati izvor: Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN 73/2016), Prilog I. Strogo zaštićene vrste

*Nije potrebno znati sve endeme, nego znati nekoliko primjera

14. Što su to strane vrste i kada neku vrstu smatramo invazivnom?

Strana vrsta je svaka vrsta koja ne nastanjuje prirodno određeni ekosustav, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim posredovanjem čovjeka. 

Vrstu smatramo invazivnom ako naseljavanje ili širenje strane vrste negativno utječe na bioraznolikost, usluge ekosustava i/ili zdravlje ljudi ili čini ekonomsku štetu na području na koje je unesena.

15. Što su to fosili prema Zakonu o zaštiti prirode?

Fosili su ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti.

16. Što su usluge ekosustava?

Usluge ekosustava su usluge koje priroda (repetitivno) pruža besplatno, a omogućavaju postojanje ljudske civilizacije tj. o kojima ovise kvaliteta života ljudi i ekonomija.

Možemo razlikovati četiri glavna tipa usluga ekosustava:

Proizvodne ili opskrbne usluge ekosustava

 

svi proizvodi koje dobivamo od ekosustava

To su npr: hrana, pitka voda, drvo za ogrjev, medicinski resursi

Regulatorne usluge ekosustava

 

koristi koje dobivamo od regulacije procesa u ekosustavima

To su npr: regulacija klime, regulacija bolesti, regulacija vode, pročišćavanje vode, oprašivanje

Kulturološke usluge ekosustava

nematerijalne koristi koje dobivamo od ekosustava

To su npr: duhovne i religiozne, rekreacija i turizam, estetske, edukacijske, osjećaj mira, kulturno nasljeđe

Podupiruće usluge ekosustava

 

usluge potrebne za proizvodnju svih drugih usluga ekosustava

To su npr: formacija tla, kruženje hranjivih tvari, primarna proizvodnja hranjivih tvari

 

17. Koji su uzroci ugroženosti vrsta?

Na svjetskoj razini priroda je u sve lošijem stanju i bioraznolikost opada većom brzinom nego ikad do sada u povijesti čovjeka – nastupila je tzv. ''kriza bioraznolikosti''. Čovječanstvo je dominantni globalni čimbenik koji utječe na život na zemlji te uzrokuje degradaciju prirodnih ekosustava.

Direktni uzroci ugroženosti vrsta su:

  • Promjena u upotrebi zemljišta/mora
  • Izravno iskorištavanje vrsta

  • Klimatske promjene

  • Zagađenje

  • Strane invazivne vrste

  •  Drugo

Ti direktni uzorci posljedica su jednog ili više aspekata ljudskog djelovanja (indirektni uzroci).

U Hrvatskoj, najznačajniji uzrok ugroženosti vrsta su preinake prirodnih ekosustava, od čega su pojedinačno učinkom najznačajnije one na kopnenim vodama - brane i upravljanje vodama/korištenje voda.

Osim toga, značajniji uzroci  ugroženosti vrsta u Hrvatskoj su između ostalih korištenje bioloških resursa (npr. lov i prikupljanje kopnenih životinja), onečišćenje (npr. otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva) i drugi.

18. Što je crveni popis (crvena knjiga)?

Crveni popis je dokument koji donosi informacije o riziku od izumiranja, razlozima ugroženosti te potrebnim mjerama očuvanja pojedinih divljih vrsta i staništa kojima je procijenjena ugroženost.

Crvene knjige predstavljaju publikacije koje, uz razrađeni prikaz informacija iz crvenih popisa, objedinjuju i dodatne podatke o vrstama i staništima kojima je procijenjena ugroženost (npr. opis, rasprostranjenost, biologija vrste). Cilj crvenih knjiga je podizanje razine znanja o ugroženim vrstama i staništima te osvještavanje javnosti o potrebi njihovog očuvanja.

Važeći crveni popisi i izrađene crvene knjige moguće je pronaći na web stranicama Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ovdje.

19. Koje su kategorije ugroženosti vrsta ili staništa?

Kategorije ugroženosti kojima se iskazuje rizik od izumiranje procijenjene vrste ili staništa:

EX

Izumrla 

Vrste koje su bez ikakve dvojbe izumrle. Ukoliko se kroz intenzivna istraživanja na prikladnim staništima, u prikladnom vremenskom razdoblju ne pronađe jedinka neke vrste, ona se može smatrati izumrlom.

EW

Izumrla u prirodi

Vrste koje opstaju samo u uzgoju, zatočeništvu ili u naturaliziranim populacijama izvan prvotnog areala rasprostranjenosti. Kao i kod prijašnje kategorije, svojta se može smatrati izumrlom u prirodi ukoliko se kroz intenzivna istraživanja na prikladnim staništima, u prikladnom vremenskom razdoblju u prirodi ne pronađe jedinka dotične svojte.

RE

Regionalno izumrla

Vrste izumrle na području koje je obuhvaćeno crvenim popisom ili crvenom knjigom. Kao i kod ostalih „izumrlih" kategorija, potrebno je provesti opsežna istraživanja da bi se svojta mogla proglasiti regionalno izumrlom.

CR

Kritično ugrožena

Vrste kojima prijeti izuzetno visoki rizik od izumiranja u prirodi.

EN

Ugrožena

Vrste kojima prijeti veoma visoki rizik od izumiranja u prirodi.

 

VU

Osjetljiva

Vrste kojima prijeti visoki rizik od izumiranja u prirodi.

NT

Gotovo ugrožena

Vrste kojima trenutno ne prijeti izumiranje, ali bi u bliskoj budućnosti mogle postati ugrožene.

LC

Najmanje zabrinjavajuća

Vrste koje ne pripadaju niti jednoj od navedenih kategorija. U ovu kategoriju pripadaju široko rasprostranjene i brojne vrste.

DD

Nedovoljno poznata

Vrste za koje ne postoji dovoljno podataka o rasprostranjenosti i/ili stanju populacija da bi se izravno ili neizravno procijenio rizik od njenog izumiranja. Ova kategorija nije ustvari kategorija ugroženosti, već ona ukazuje na potrebu prikupljanja novih podatka o dotičnoj vrsti da bi se status ugroženosti mogao odrediti.

*NA

Nije prikladna za procjenu

Vrste koje nisu iz nekog razloga prikladne za procjenu na regionalnoj razini, npr. vrsta nije zavičajna u regiji za koju se procjenjuje, vrsta se u regiji pojavljuje slučajno i neredovito i sl.

 

*NE

Nije procjenjivana

Vrste kojima nije određivan status ugroženosti.

 

 

20. Koji glavni propisi reguliraju zaštitu prirode u Europskoj uniji?

Direktiva o očuvanju divljih ptica (Council Directive 79/409/EEC; 2009/147/EC - skraćeni naziv Direktiva o pticama),

Direktiva o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC - skraćeni naziv Direktiva o staništima).

21. Što je ekološka mreža Natura 2000?

Natura 2000 je ekološka mreža područja važnih za dugoročno očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske Unije čiji je cilj očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje očuvanosti određenih vrsta i stanišnih tipova u području njihove prirodne rasprostranjenosti.

Uspostavlja se na temelju dviju direktiva Europske Unije:

  • Direktiva o očuvanju divljih ptica (skraćeni naziv Direktiva o pticama)

  • Direktiva o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (skraćeni naziv Direktiva o staništima).

Sukladno Zakonu o zaštiti prirode, u Republici Hrvatskoj ekološka mreža se smatra i ekološkom mrežom EU - Natura 2000.

22. Što sve čini ekološku mrežu?

Ekološku mrežu čine:

  • područja očuvanja značajna za ptice (POP) su područja značajna za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju i njihovih staništa, kao i područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarna područja od međunarodne važnosti;

  • područja očuvanja značajna za vrste i staništa (POVS) su područja koja, u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripadaju:

o   znatno pridonose održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti prirodnog stanišnog tipa od interesa za Europsku uniju koji je prirodno rasprostranjen na teritoriju Republike Hrvatske, ili znatno pridonose održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti neke od vrsta navedenih na popisu divljih vrsta (osim ptica) od interesa za Europsku uniju koje se redovito pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske  

o   znatno pridonose cjelovitosti ekološke mreže,

o   znatno pridonose održavanju bioraznolikosti unutar pripadajuće biogeografske regije ili regija,

  • posebna područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (PPOVS) - područja za koje se primjenjuju mjere očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno = područja za koja su usvojeni i provode se odgovarajući planovi upravljanja
  • vjerojatna područja očuvanja značajna za vrste i staništa (vPOVS) - područja koje ispunjavaju stručne kriterije i koje Republika Hrvatska predlaže Europskoj komisiji na odobrenje, a koje je značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta, osim ptica, i njihovih staništa te prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju.

23. Koje institucije čine institucionalni okvir javnog (vladinog) sektora zaštite prirode?

Na državnoj razini:

a)     Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

 

U Ministarstvu postoje dvije organizacijske jedinice koje obavljaju poslove zaštite prirode:

  • Uprava za zaštitu prirode – razvija pravni okvir, obavlja upravne poslove i stručne poslove zaštite prirode, upravni nadzor nad zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova nacionalnih parkova i parkova prirode, a nadzor nad stručnim radom za sve javne ustanove u Hrvatskoj.

  • Zavod za zaštitu okoliša i prirode – obavlja stručno-analitičke poslove iz područja zaštite prirode i okoliša

b)    Državni inspektorat

 

Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor u Državnom inspektoratu obavlja poslove inspekcijskog nadzora i druge stručne poslove nad primjenom i provođenjem zakona i drugih propisa vezanih uz zaštitu prirode.

c)     Javne ustanove nacionalnih parkova i parkova prirode

 

Upravljaju zaštićenim područjima u kategorijama nacionalnog parka i parka prirode i područjima ekološke mreže.

Osniva ih Republika Hrvatske uredbom Vlade.

Trenutno je osnovano i djeluje 19 ustanova koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Na regionalnoj (područnoj) i lokalnoj razini:

a)     Upravna tijela županija i Grada Zagreba odgovorna za područje okoliša i prirode (Upravni odjeli i službe)

Određeni upravne poslove zaštite prirode su dodijeljeni Zakonom o zaštiti prirode u nadležnost jedinicama regionalne samouprave te se ti poslovi obavljaju u njihovim upravnim tijelima (Upravni odjeli, službe).

Upravna tijela obavljaju upravni nadzor nad zakonitošću rada i općih akata javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima na regionalnoj i lokalnoj razini

b)    Regionalne (područne) javne ustanove

 

Upravljaju ostalim zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže na regionalnoj razini sukladno mjesnoj (teritorijalnoj) nadležnosti.

Osniva ih predstavničko tijelo jedinice regionalne (područne) samouprave (tj. županijska skupština) odlukom.

Trenutno je osnovana 21 javna ustanova na regionalnoj razini (županijske javne ustanove).

c)     Lokalne javne ustanove

Upravljaju zaštićenim područjima na lokalnoj razini koja su ih dodijeljena na upravljanje od strane regionalne (područne) samouprave.

Trenutno su osnovane 4 javne ustanove na lokalnoj razini.

Zakon o zaštiti prirode ne predviđa osnivanje novih javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže na lokalnoj razini

 

24. Nabrojite nekoliko organizacija civilnog društva koje čine nevladin sektor zaštite prirode i djeluju na području Hrvatske.

Između ostalih, to su na primjer:

  • Zelena Akcija

  • Sunce – Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj
  • Udruga Biom

  • Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek

  • Udruga Zelena Istra

  • WWF Adria – podružnica Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) za područje Balkana i dr.

25. Što označava kratica IUCN?

IUCN (International Union for Conservation of Nature) je Međunarodna unija za očuvanje prirode – međunarodna organizacija koja povezuje brojne svjetske organizacije i stručnjake u svrhu očuvanja prirode.

Najstarija je i najvažnija međunarodna organizacija koja (između ostalog) ima ulogu razvoja standarda (metodologija i smjernica) u sektoru zaštite prirode primjerice u području procjene ugroženosti vrsta i staništa ili definicije i kategorija zaštićenih područja.

Njezini su članovi brojne svjetske vladine institucije (uključujući i naše Ministarstvo), nevladine organizacije i samostalni stručnjaci koji surađuju u izradi analiza, izvješća i drugih materijala, razvoju standarda, utječu na donošenje politika zaštite prirode te svojim znanjem i iskustvom doprinose razvoju struke i prakse zaštite prirode u svijetu.

26. Što je Ramsarska konvencija?

Ramsarska konvencija je međunarodni ugovor o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica. Hrvatska je potpisnica konvencije (od 1991.).

27. Objasnite važnost CITES konvencije.

CITES konvencija ili Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka je međunarodni sporazum kojim se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

U Republici Hrvatskoj nadležno upravno tijelo za izdavanje CITES dopuštenja je Uprava za zaštitu prirode (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), a stručno tijelo, zaduženo za savjetovanje upravnog tijela o učincima trgovine na stanje očuvanosti vrste, je Zavod za zaštitu okoliša i prirode (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja).

28. Kojim je zakonom uređen prekogranični promet i međunarodna trgovina divljim vrstama u Republici Hrvatskoj?

Zakonom o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama. Zakon uređuje postupanje u prekograničnom prometu i trgovini primjercima životinja i biljaka te njihovim dijelovima i derivatima kao i postupanje pri komercijalnom korištenju i izvozu primjeraka zavičajnih divljih vrsta njihovih dijelova i derivata zaštićenih temeljem Zakon o zaštiti prirode.

29. Tko provodi inspekcijski nadzor za Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama?

Inspekcijski nadzor provodi Državni inspektorat, odnosno inspektori zaštite prirode.

30. Što je Bonnska konvencija (CMS)?

Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja ili Bonnska konvencija (skraćenica CMS dolazi od engleskog kolokvijalnog naziva konvencije - Convention on Migratory Species ) je jedan od temeljnih propisa koji je nastao s ciljem zaštite migratornih vrsta divljih životinja.

U okviru konvencije, Hrvatska je stranka sljedećih sporazuma:

  • Sporazum o zaštiti afričko-eurazijskih migratornih ptica močvarica (AEWA),

  • Sporazum o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS),

  • Sporazum o zaštiti kitova (Cetacea) u Crno moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području (ACCOBAMS).

31. Koji su zaštićeni dijelovi prirode (nekada prirodne vrijednosti), prema Zakonu o zaštiti prirode?

- zaštićena područja,

- zaštićene vrste,

- zaštićeni minerali i fosili.

32. Koji su osnovni mehanizmi zaštite prirode?

- zaštita vrsta,

- zaštita minerala i fosila,

- zaštita područja,

- osiguranje održivosti korištenja.

33. Koji su sve primjeri zaštite i upravljanja vrstama kao mehanizma zaštite prirode?

To su npr.:

a) Stroga zaštita vrsta - Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16) 

  • Upravljanje strogo zaštićenim vrstama:
    • Planovi upravljanja za vrste (npr. vuk),
    • Planovi gospodarenja za vrste u nadležnosti lovstva (npr. medvjed, dabar),
    • Sustav zbrinjavanja mrtvih, bolesnih i ozlijeđenih strogo zaštićenih vrsta (npr. morski sisavci i kornjače, velike zvijeri…) + sustav oporavilišta,
    • Plaćanje šteta koje su nanijele strogo zaštićene vrste,
    • Aktivne mjere upravljanja (uspostava hranilišta, reintrodukcija jedinki i sl.).

b) Održivo komercijalno korištenje nezaštićenih vrsta - Pravilnik o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta (NN 114/17)

34. Koje se vrste proglašavaju strogo zaštićenim vrstama u smislu Zakona o zaštiti prirode?

Strogo zaštićenim vrstama proglašavaju se zavičajne divlje vrste koje su:

  • u opasnosti od izumiranja,
  • usko rasprostranjeni endemi ili

  • one divlje vrste koje na taj način moraju biti zaštićene prema propisima Europske unije ili na temelju međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka.

35. Zabranjene radnje sa strogo zaštićenim vrstama!

Zabranjeno je namjerno branje, rezanje, sječa, iskopavanje, sakupljanje ili uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti.

Zabranjene radnje sa strogo zaštićenim životinjama iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti su:

  • svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja,

  • namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije,

  • namjerno uništavanje ili uzimanje jaja te njihovo čuvanje, čak i ako su prazna,

  • namjerno uništavanje, oštećivanje ili uklanjanje njihovih razvojnih oblika, gnijezda ili legla,

  • oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanje ili odmaranja.

Zabranjeno je držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju ili razmjenu živih ili mrtvih jedinki iz prirode strogo zaštićenih vrsta, a kad se radi o pticama, navedene zabrane odnose se i na bilo koji njihov lako prepoznatljivi dio ili derivat.

36. Koji su sve primjeri osiguranja održivosti korištenja kao mehanizma zaštite prirode?

To su npr.:

a) Uvjetovanje korištenja vrsta:

  • dopuštenja za istraživanja i derogacije (strogo zaštićene vrste)
  • dopuštenja sa kvotama za komercijalno korištenja…

b) Održivost korištenja u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže:

  • dopuštenja za zahvate, istraživanja i radnje u područjima zaštićenim u nacionalnim kategorijama
  • OPEM - ocjena prihvatljivosti (zahvata, radnje, projekta, programa…) za ekološku mrežu

c) Uvjetovanje korištenja kroz prostorne planove i planove gospodarenja

d) Uvjetovanje introdukcije i reintrodukcije vrsta

37. Što je ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu?

Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu je postupak kojim se ocjenjuje utjecaj strategije, plana, programa ili zahvata, samog i s drugim strategijama, planovima, programima ili zahvatima, na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

Ocjenu provode Ministarstvo ili upravna tijela područne (regionalne) samouprave, sukladno nadležnosti navedenoj u Zakonu o zaštiti prirode.

38. Tko i čime proglašava minerale i fosile zaštićenim dijelovima prirode?

Minerale i fosile koji su značajni zbog svoje rijetkosti, veličine ili izgleda, ili obrazovnog i znanstvenog značenja, utvrđuje i proglašava zaštićenim dijelovima prirode Ministarstvo rješenjem.

39. Navedite definiciju zaštićenog područja prema Zakonu o zaštiti prirode.

Zaštićeno područje je geografski jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekosustava.

40. Navedite nacionalne kategorije zaštićenih područja.

1. Strogi rezervat

2. Nacionalni park

3. Posebni rezervat

4. Park prirode

5. Regionalni park

6. Spomenik prirode

7. Značajni krajobraz

8. Park-šuma

9. Spomenik parkovne arhitekture

41. Koje su kategorije zaštićenih područja od državnog značenja?

Strogi rezervat, nacionalni park, park prirode i posebni rezervat.

42. Koje su kategorije zaštićenih područja od lokalnog značenja?

Regionalni park, park-šuma, spomenik prirode, značajni krajobraz i spomenik parkovne arhitekture.

43. Navedite stroge rezervate u Republici Hrvatskoj.

Strogi rezervati su:

  • Bijele i Samarske stijene – upravlja Javna ustanova Nacionalni park Risnjak

  • Hajdučki i Rožanski kukovi – nalazi se unutar granica Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i njime upravlja istoimena javna ustanova

44. Nabrojite nacionalne parkove u Hrvatskoj.

Plitvička jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit.

45. Nabrojite parkove prirode u Hrvatskoj.

Kopački rit, Papuk, Lonjsko polje, Medvednica, Žumberak-Samoborsko gorje, Učka, Velebit, Vransko jezero, Telašćica, Biokovo, Lastovsko otočje i Dinara.

46. Nabrojite kategorije i nazive zaštićenih područja kojima upravlja javna ustanova iz koje dolazite?

Odgovor ovisi o kandidatima, odnosno ustanovama iz kojih dolaze. Čuvari prirode mogu pronaći odgovore na web stranici svoje JU ili u relevantnim dokumentima javne ustanove, npr. Godišnjem programu.

Neće se nužno tražiti nabrajanje svih zaštićenih područja u slučaju da javna ustanova upravlja s velikim brojem, no osnovnu informaciju o tome bi čuvar prirode trebao imati. Ujedno bi ispitivači mogli pitati kako se upravlja pojedinim područjima, a te informacije čuvari mogu naći u planu upravljanja, godišnjem programu i izvješću o izvršenju GP koji su također literatura za ispit.

47. Čime se proglašava zaštićeno područje?

Aktom o proglašavanju zaštićenog područja. Taj akt može biti zakon, uredba ili odluka, ovisno o kategoriji zaštićenog područja i tijelu koje ga proglašava (vidjeti odgovore na pitanja 48., 49. i 50.)

48. Kako se prema Zakonu o zaštiti prirode proglašavaju zaštićenima nacionalni parkovi i parkovi prirode i tko ih proglašava?

Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor zakonom.

49. Kako se prema Zakonu o zaštiti prirode proglašavaju zaštićenima strogi i posebni rezervati i tko ih proglašava?

Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada uredbom.

50. Tko proglašava zaštićenima regionalni park, značajni krajobraz, spomenik prirode, park-šumu i spomenik parkovne arhitekture?

Predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno županijska skupština odlukom.

51. U kojim kategorijama zaštićenih područja nije dopušteno gospodarsko korištenje prirodnih dobara?

Gospodarsko korištenje prirodnih dobara nije dopušteno u nacionalnom parku i strogom rezervatu.

52. Kakvi su zahvati i djelatnosti dopušteni u posebnom rezervatu?

U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati i djelatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom, uz ishođenje odgovarajućeg dopuštenja sa utvrđenim uvjetima zaštite prirode.

53. Jesu li u parku prirode dopuštene gospodarske i druge djelatnosti?

U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga, uz ishođenje odgovarajućeg dopuštenja s utvrđenim uvjetima zaštite prirode.

54. Kako se skraćeno zove Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine i zašto je ona važna?

UNESCO Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine ili Konvencija o svjetskoj baštini ima za cilj osigurati, koliko god je moguće, adekvatnu identifikaciju, zaštitu, očuvanje i prezentaciju svjetske baštine. Kulturna i prirodna baština svrstava se u neprocjenjiva i nezamjenjiva dobra, ne samo svake pojedine zemlje već i cjelokupnog čovječanstva. Gubitak bilo kojeg od tih dobara neprocjenjive vrijednosti zbog propadanja ili nestajanja, značio bi osiromašenje baštine svih naroda svijeta. Dijelovi te baštine, zbog svojih iznimnih osobina, mogu se smatrati dobrima "iznimne univerzalne vrijednosti" koji se upisuju na Listu svjetske baštine i kao takvi zavređuju posebnu zaštitu od opasnosti koje im sve više prijete.

55. Navedite koja su područja u Hrvatskoj zaštićena na međunarodnoj razini.

Postoji nekoliko međunarodnih proglašenja u Hrvatskoj:

UNESCO - Popis svjetske baštine (World  Heritage List)

Nacionalni park Plitvička jezera

  • na UNESCO popisu svjetske prirode baštine od 1979. godine

Nacionalni park Sjeverni Velebit i Nacionalni park Paklenica

  • na popisu od 2017. godine, zajedno s nizom drugih područja u ukupno 12 europskih zemalja koje je UNESCO zaštitio pod nazivom Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe

UNESCO – Rezervat biosfere (Man and Biosphere – MaB):

 

Park prirode Velebit

Regionalni park Mura-Drava (u okviru prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav)

UNESCO Geopark:

 

Park prirode Papuk

Viški arhipelag

Ramsarska područja:

 

Park prirode Lonjsko polje

Park prirode Kopački rit

Delta rijeke Neretve

Ribnjaci Crna Mlaka

Park prirode Vransko jezero

 

56. Tko u Republici Hrvatskoj upravlja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000?

Javne ustanove upravljaju zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže.

57.  Tko upravlja speleološkim objektima u Republici Hrvatskoj?

Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže.

58. Objasnite djelokrug rada javnih ustanova.

Djelokrug rada javnih ustanova koje upravljanju zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže najčešće se sastoji od sljedećih segmenata:

Očuvanje prirodnih vrijednosti

inventarizacija sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti, praćenje i periodička evaluacija stanja prirodnih vrijednosti, osiguranje održivosti korištenja prirodnih dobara (ukoliko je ono dopušteno u predmetnom području), provođenje aktivnih mjera očuvanja vrsta i staništa (održavanje ili restauracija staništa, reintrodukcija vrsta i sl.)

Očuvanje kulturne baštine i tradicijskih vrijednosti (ukoliko postoje u predmetnom području)

inventarizacija kulturnih i tradicijskih vrijednosti, praćenje i periodička evaluacija stanja vrijednosti te provođenje aktivnih mjera očuvanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti, s naglaskom na one kulturne i tradicijske vrijednosti koje imaju utjecaj na očuvanje prirodnih vrijednosti područja

Upravljanje posjećivanjem (ukoliko je dopušteno i primjereno u predmetnom području)

razvoj i provođenje primjerenih oblika posjećivanja, interpretacija područja, razvoj edukacijskih programa i odgovarajuće posjetiteljske infrastrukture te praćenje učinka posjećivanja na prirodne i druge vrijednosti područja i promjenu javne svijesti o očuvanju prirode

 

Suradnja s lokalnom zajednicom

u cilju osiguravanja dugoročnog očuvanja prirodnih vrijednosti područja – komunikacija s dionicima područja, promicanje očuvanja prirode te uloga lokalne zajednice/dionika u području, informiranje lokalne zajednice o mehanizmima zaštite i mogućnostima vezanim uz njih, razvoj zajedničkih projekata i poticanje ekološki održivog razvoja područja

Pored upravljanja područjima, javne ustanove sukladno Zakonu o zaštiti prirode upravljaju i drugim zaštićenim dijelovima prirode te svim speleološkim objektima u okviru svoje mjesne (teritorijalne) nadležnosti.

Čuvari prirode sudjeluju u svim navedenim segmentima rada javne ustanove.

59. Što sve obuhvaća praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring)?

      praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama donesenim na temelju Zakona o zaštiti prirode te svih vrsta ptica koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske,

      praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode.

60. Koji su osnovni dokumenti temeljem kojih javna ustanova upravlja zaštićenim područjem? Koje od tih dokumenata donosi javna ustanova?

prostorni plan,

– plan upravljanja,

– pravilnik o zaštiti i očuvanju (za kategorije strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode),

– odluka o mjerama zaštite i očuvanja (za ostale kategorije zaštićenih područja: regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma, spomenik parkovne arhitekture),

– godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja.

Javna ustanova donosi plan upravljanja i godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja.

61. Koje tijelo javne ustanove donosi akte javne ustanove (planove upravljanja, godišnje programe…)?

Upravno vijeće javne ustanove.

62. Što je plan upravljanja i za koje se razdoblje donosi?

Plan upravljanja zaštićenim područjem i/ili područjem ekološke mreže je strateški dokument (plan) javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže koji se donosi za razdoblje od deset godina uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon pet godina. Iako je to upravljački dokument javne ustanove, sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području dužne su se pridržavati plana upravljanja.

63. Kroz koje dokumente javne ustanove se provodi plan upravljanja?

Plan upravljanja provodi se kroz godišnje programe zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićenog područja.

64. Jesu li javne ustanove odgovorne za detaljno prostorno planiranje u zaštićenom području?

Ne, za detaljno prostorno planiranje u okviru prostornih planova nisu odgovorne javne ustanove, već ministarstvo nadležno za poslove prostornog uređenja,  jedinice lokalne odnosno regionalne samouprave te njihova upravna tijela/zavodi nadležni za prostorno uređenje.

65. Nabroji zabranjene radnje u zaštićenim područjima!

Zabranjene radnje u zaštićenim područjima prema Zakonu o zaštiti prirode su:

kretati se plovilom, usidriti i/ili privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom i aktom državnog tijela nadležnog za unutarnju plovidbu, ako se zaštićeno područje nalazi na unutarnjim vodama,

prati plovila ili vozila na površinskim kopnenim vodama, obali mora ili u moru,

privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom koja imaju status privezišta, sidrišta ili luke, ako se zaštićeno područje nalazi na pomorskom dobru,

uzimati iz prirode, hvatati, uznemiravati divlje vrste koje nisu strogo zaštićene u strogom rezervatu, posebnom rezervatu i nacionalnom parku,

hraniti divlje životinje na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka,

obavljati nedozvoljene podvodne aktivnosti,

obavljati nedozvoljeni ribolov,

držati stoku na slobodnoj ispaši izvan sezone ispaše,

voziti i/ili parkirati vozila i bicikle izvan površina namijenjenih za vožnju ili parkiranje,

oštetiti i/ili uništiti znak i/ili informativnu ploču i/ili didaktičku opremu,

ložiti vatru izvan naselja i/ili mjesta koja su posebno označena i određena za tu namjenu,

kampirati, odnosno logorovati izvan za to predviđenih i označenih mjesta,

postavljati nove penjačke smjerove bez odobrenja javne ustanove,

polijetati sportskim parajedrilicama i ovjesnim jedrilicama izvan površina koje su posebno označene i određene za tu namjenu,

nedozvoljeno koristiti bespilotne letjelice na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka,

kretati se izvan označenih pješačkih staza i izvan područja predviđenog za posjećivanje na području strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka osim pri provedbi istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje,

posjetiti bez ulaznice ili vinjete kad je ulaznica ili vinjeta obvezna,

odložiti otpad izvan predviđenog i označenog mjesta,

kupati se na mjestima određenima od strane nadležne javne ustanove kao područja zabrane kupanja.

 

66. Što je koncesija, a što koncesijsko odobrenje? Za koja se područja ne mogu izdati? Tko ih izdaje i na koliko godina?

Koncesije

Koncesijska odobrenja

Koncesije se daju u svrhu:
- gospodarskog korištenja prirodnih dobara,
- obavljanja djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku te
- za izgradnju i korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti

Koncesijska odobrenja daju se u svrhu:
- gospodarskog korištenja prirodnih dobara i/ili
- obavljanje drugih dopuštenih djelatnosti

Ne mogu se izdati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske

Ne mogu se izdati na pomorskom dobru te šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, osim za speleološke objekte koji se nalaze u šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske

1.Ministarstvo donosi odluku o davanju koncesije:
 a) za nacionalne parkove i posebne rezervate,
 b) za parkove prirode ako posebnim zakonom nije drukčije određeno,
 c) za speleološke objekte.
 

 

1.Upravno vijeće javne ustanove donosi odluku o koncesijskom odobrenju:
a) kada se za davanje koncesijskog odobrenja provodi javno prikupljanje ponuda,
b) kada se koncesijsko odobrenje daje neposredno na zahtjev bez prikupljanja ponuda i to
– vlasniku i/ili nositelju prava na zemljištu na kojemu se nalazi ulaz/izlaz speleološkog objekta,
– vlasniku i/ili nositelju prava na nekretnini unutar zaštićenog područja.

2.Za druga zaštićena područja odluku o davanju koncesije donosi nadležno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave (to su upravna tijela županija).

2.Ravnatelj nadležne javne ustanove donosi odluku o koncesijskom odobrenju:
- kada se koncesijsko odobrenje daje neposredno na zahtjev bez prikupljanja ponuda i to za obavljanje jednokratnih djelatnosti ili djelatnosti koje se ne obavljaju u kontinuitetu dužem od sedam dana na godišnjoj razini

Izdaju se na rok od šest do 55 godina

Izdaju se na vrijeme do pet godina

 

67. Nabrojite načine financiranja zaštite prirode!

Sredstva za financiranje zaštite prirode osiguravaju se na sljedeće načine:

  • državni proračun,

  • proračuni jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave (županija, gradova, općina),

  • proračun Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
  • koncesije i koncesijska odobrenja,

  • donacije,

  • krediti,

  • međunarodna pomoć,

  • instrumenti, programi i fondovi EU, UN i međunarodnih organizacija,

  • solidarna sredstva JU NP i PP od prodanih ulaznica = Zajednička sredstva parkova Hrvatske (samo JU NP i PP)

68. Koje vrste nadzora su propisane Zakonom o zaštiti prirode?

Upravni, neposredni i inspekcijski nadzor.

69. Tko obavlja neposredni nadzor u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže?

Neposredni nadzor u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže obavljaju glavni čuvar prirode i čuvari prirode javne ustanove koja upravlja tim područjima.

70. Koji su opći preduvjeti za prijam u službu glavnog čuvara prirode i čuvara prirode?

 Opći uvjeti za prijam u službu glavnog čuvara prirode i čuvara prirode su:

  zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova glavnog čuvara prirode i čuvara prirode,

  hrvatsko državljanstvo

71. Koje su zapreke za prijam u službu glavnog čuvara prirode i čuvara prirode?

Zapreke za prijam u službu glavnog čuvara prirode i čuvara prirode postoje za osobe:

            protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za kazneno djelo protiv života i tijela, slobode i prava čovjeka i građanina, Republike Hrvatske, vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, spolne slobode i spolnog ćudoređa, braka, obitelji i mladeži, imovine, sigurnosti platnog prometa i poslovanja, pravosuđa, vjerodostojnosti isprava, javnog reda ili službene dužnosti, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu,

            kojima je prestala služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka službe,

            kojima je prestala služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka službe.

72. Kako glavni čuvar prirode i čuvar prirode dokazuju svoj identitet?

Glavni čuvar prirode i čuvar prirode dokazuju svoj identitet značkom i službenom iskaznicom.

73. U kojem je roku sukladno Zakonu o zaštiti prirode čuvar prirode dužan položiti stručni ispit?

Glavni čuvar prirode i čuvar prirode dužni su položiti stručni ispit u roku od godine dana od dana stupanja na dužnost. Ako ne polože ispit u propisanom roku, prestaje im služba.

74. Koja su prava i obveze glavnog čuvara prirode i čuvara prirode kada zatekne osobu u zaštićenom području ili području ekološke mreže da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna odgovornost?

U provedbi nadzora, ako zatekne osobu u zaštićenom području ili području ekološke mreže da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna odgovornost ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa, glavni čuvar prirode i čuvar prirode ima pravo i obvezu:

provjeriti identitet osobe,

davati upozorenja i zapovijedi,

prikupiti podatke i obavijesti,

pregledati osobu, prtljagu, prijevozno sredstvo ili plovilo,

privremeno ograničiti kretanje na određenom području,

osigurati mjesto događaja,

naplatiti novčanu kaznu, štetu i učinjene troškove od prekršitelja uz izdavanje potvrde,

privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio živog ili neživog svijeta koji pripada zaštićenom području, kao i sredstva kojima je izvršeno protupravno prisvajanje,

zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno narediti mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica,

izreći upravnu mjeru,

podnijeti kaznenu prijavu,

pokrenuti prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga.

75. Koje još poslove uz obavljanje neposrednog nadzora obavljaju čuvari prirode?

Uz poslove neposredne zaštite čuvari prirode obavljaju i poslove čuvanja i promicanja zaštićenog područja i područja ekološke mreže, a osobito:

  planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih šetnji,

  ekološku poduku posjetitelja i lokalnog stanovništva,

  skrb o sigurnosti posjetitelja i poduzimanju radnji spašavanja,

  motrenje i praćenje stanja biljnih i životinjskih vrsta, vrsta gljiva te drugih vrijednosti zaštićenog područja i područja ekološke mreže.

 

SEKTORSKI ZAKONI

1.    Nabrojite barem tri druga sektora (osim sektora zaštite prirode) koji mogu svojim aktivnostima bitno utjecati na prirodu.

  • poljoprivreda,
  • šumarstvo,
  • rudarstvo,
  • lovstvo,
  • vodno gospodarstvo,
  • energetika,
  • turizam,
  • promet,
  • prostorno planiranje

                  Nisu navedeni svi sektori, već samo neki od njih koji imaju značajniji utjecaj.

    2.    Koji sektorski zakoni, pored Zakona o zaštiti prirode, uređuju pojedine gospodarske aktivnosti koje mogu utjecati na očuvanje bioraznolikosti?

    • Zakon o održivom gospodarenju otpadom,

    • Zakon o morskom ribarstvu,
    • Zakon o šumama,
    • Zakon o vodama,
    • Zakon o lovstvu,
    • Zakon o slatkovodnom ribarstvu.

           Nisu navedeni svi sektorski zakoni, već neki od njih.

      3.    Što regulira Zakon o šumama?

      Zakon o šumama uređuje sustav i način upravljanja, gospodarenja, korištenja i raspolaganja šumama i šumskim zemljištima na načelima održivoga gospodarenja, ekonomske i ekološke prihvatljivosti te socijalne odgovornosti.

      4.    Tko gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH, a tko šumama koje nisu u vlasništvu RH?

      Hrvatske šume gospodare šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH.

      Šumama i šumskim zemljištima koja nisu u vlasništvu Republike Hrvatske gospodare  šumoposjednici. Šumoposjednici mogu biti privatne fizičke ili pravne osobe, ali i gradovi i općine.

      5.    Kojim dokumentom/programom se dodatno uređuje upravljanje šumama u kojem je zabranjeno ili posebno regulirano gospodarenje?

      Program zaštite, njege i obnove šuma utvrđuje zahvate na šumama i šumskim zemljištima unutar zaštićenih područja ili prirodnih vrijednosti zaštićenih na temelju propisa o zaštiti prirode u kategoriji strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat šumske vegetacije i park šuma za razdoblje od deset godina, a obnavlja se svakih deset godina.

      Za zaštićena područja u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije i park-šume donosi se Program zaštite, njege i obnove šuma koji sadrži mjere njihove zaštite i sastavni je dio šumskogospodarskog plana, te se izrađuje i provodi u sklopu šumskogospodarskog plana. Istovrsni program za šume u nacionalnim parkovima i strogim rezervatima predstavlja samostalni dokument.

      6.    Tko je odgovoran za provedbu Programa zaštite, njege i obnove šuma u strogim rezervatima i nacionalnim parkovima?

      Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata i nacionalnog parka donosi se Program zaštite, njege i obnove šuma koji sadrži mjere njihove zaštite. Za provedbu tog Programa u strogim rezervatima i nacionalnim parkovima odgovorna je javna ustanova koja upravlja tim područjem.

      7.    Sukladno Zakonu o zaštiti prirode, što predstavlja Program zaštite, njege i obnove šuma u čijem se obuhvatu nalazi ekološka mreža?

      Program zaštite, njege i obnove šuma u čijem se obuhvatu nalazi ekološka mreža smatra se planom upravljanja ekološkom mrežom ako sadrži Zakonom propisane dijelove i odgovarajuće aktivnosti te planiranim aktivnostima ne utječe negativno na ciljeve očuvanja područja ekološke mreže.

      8.    Tko obavlja nadzor nad provedbom programa gospodarenja gospodarskom jedinicom s planom upravljanja područjem ekološke mreže i Programa zaštite, njege i obnove šuma?

      Nadzor nad provedbom mjera iz programa gospodarenja gospodarskom jedinicom s planom upravljanja područjem ekološke mreže i Programa zaštite, njege i obnove šuma koordinirano obavljaju šumarski inspektori i inspektori zaštite prirode.

      9.    Što sve propisuje Zakon o morskom ribarstvu?

      Zakon o morskom ribarstvu utvrđuje ciljeve ribarstvene politike, način gospodarenja i zaštite bioloških bogatstava mora, način i uvjete obavljanja ribolova, upravljanje ribarskom flotom i druga pitanja bitna za morsko ribarstvo.

      10. Tko su ovlaštene osobe za provedbu Zakona o morskom ribarstvu u dijelovima mora koji su zaštićenim u kategorijama nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode?

      Čuvari prirode su ovlaštene osobe za provedbu Zakona o morskom ribarstvu u dijelovima mora koji su zaštićenim u kategorijama nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode.

      11. Što sve propisuje Zakon o slatkovodnom ribarstvu?

      Zakon o slatkovodnom ribarstvu uređuje racionalno i održivo upravljanje ribljim fondom kopnenih ribolovnih voda, načine i uvjete obavljanja ribolova, nadzor i inspekciju, prekršajne odredbe i druga pitanja bitna za slatkovodno ribarstvo.

      12. Tko provodi neposredni nadzor nad provedbom odredbi Zakona o slatkovodnom ribarstvu u dijelu koji se odnosi na zaštićena područja i područja ekološke mreže?

      Neposredni nadzor u dijelu koji se odnosi na zaštićena područja i ekološke mreže provode čuvari prirode.

      13. Tko provodi neposredni nadzor nad provedbom odredbi Zakon o slatkovodnom ribarstvu u dijelovima koji se NE ODNOSE na zaštićena područja i područja ekološke mreže?

             vodočuvari u dijelu koji se odnosi na dopuštenja, ograničenja i zabrane obavljanja ribolova u koritu vodotoka

             ovlašteni službenici županije na čijem se području obavlja gospodarski ribolov, na ribolovnim vodama

      14. Tko je ribočuvar prema Zakonu o slatkovodnom ribarstvu?

      Ribočuvar je ovlaštena osoba ovlaštenika ribolovnog prava osposobljena za obavljanje nadzora sportskog ribolova u ribolovnoj zoni za koju je ovlaštenik dobio ribolovno pravo.

      15. Tko obavlja inspekcijski nadzor slatkovodnog ribarstva?

      Državni inspektorat, odnosno ribarski inspektor obavljaju inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi Zakona o slatkovodnom ribarstvu i propisa donesenih na temelju njega.

      16. Što regulira Zakon o vodama?

      Zakon o vodama uređuje pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljnu melioracijsku odvodnju i navodnjavanje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro.

      17. Tko upravlja javnim vodnim dobrom u Republici Hrvatskoj prema Zakonu o vodama?

      Javno vodno dobro je javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi i u vlasništvu je Republike Hrvatske. Javnim vodnim dobrom upravljaju Hrvatske vode.

      18. Tko obavlja poslove neposrednog nadzora nad stanjem voda i vodnih građevina prema Zakonu o vodama?

      Poslove neposrednog nadzora nad stanjem voda i vodnih građevina, ali i protupravnog korištenja javnoga vodnog dobra i protupravnog otuđenja šljunka i pijeska i drugoga materijala (gline, zemlje, kamena i dr.) radi sprječavanja, utvrđivanja i uklanjanja onečišćenja voda, oštećenja vodnih građevina i nanošenja štete javnoj imovini obavljaju vodočuvari.

      19. Tko je nadležan za inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o vodama?

      Državi inspektorat, odnosno vodopravna inspekcija obavljaju inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o vodama.

      20. Koji propis uređuje gospodarenje lovištem i divljači?

      Zakon o lovstvu uređuje se gospodarenje lovištem i divljači.

      Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, a ti poslovi imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.

      21. Tko je prema Zakonu o lovstvu lovočuvar?

      Lovočuvar je osoba koja ima važeću značku i iskaznicu lovočuvara, koja čuva lovište i obavlja druge poslove na uzgoju, zaštiti, lovu i korištenju divljači i njezinih dijelova.

      22. Mogu li se u zaštićenim područjima ustanovljavati lovišta?

      Mogu, osim ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov - tada je ustanovljavanje lovišta zabranjeno.

      23. Koji je temeljni dokument za gospodarenje lovištem i divljači u lovištu?

      Lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

      Lovnogospodarska osnova temelji se na brojnom stanju svih vrsta divljači koje stalno ili sezonski žive u lovištu i na broju divljači koja se može uzgajati u lovištu, vodeći računa o prisutnosti strogo zaštićenih životinjskih vrsta koje utječu ili na koje utječe lovno gospodarenje, ne narušavajući pritom prirodne odnose među vrstama.

      24. Prema Zakonu o lovstvu, kako je reguliran lov u odnosu na udaljenost od zaštićenih dijelova prirode u kojima je lov zabranjen?

      Prema Zakonu o lovstvu, zabranjeno je loviti divljač u pojasu od 200 metara od granice posebno zaštićenih dijelova prirode (ako je posebnim propisom u njima zabranjen lov) i prolaza koji služe za migraciju divljači preko autocesta. 

      25. Tko obavlja inspekcijski nadzor nad provođenjem Zakona o održivom gospodarenju otpadom?

      Državni inspektorat, odnosno inspektori zaštite okoliša.

      26. Tko obavlja inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o gradnji?

      Državni inspektorat, odnosno građevinski inspektori.

           27. Tko provodi inspekcijski nadzor u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže?

      Inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o zaštiti prirode i propisa donesenih na temelju njega obavljaju državni službenici inspekcije zaštite prirode.

      Inspekcijski nadzor u zaštićenom području i području ekološke mreže provode i druge inspekcije nadležne prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnog gospodarstva, rudarstva, veterinarstva i zdravstva na način propisan Zakonom o zaštiti prirode i navedenim posebnim propisima.

           28. Kakva moraju biti upozorenja i zapovijedi koje izdaju čuvari prirode prilikom postupanja prema Pravilniku o načinu rada i postupanja čuvara prirode (NN 35/2021)?

      Upozorenja i zapovijedi moraju biti zakonita, razumljiva, nedvosmislena, jasna i provediva, kao i razmjerna ponašanju/aktivnosti koje uzrokuje ili može uzrokovati štetu za prirodu, imovinu i osobe.

            29. Upozorenje je kakva mjera i kada se izriče prema Pravilniku o načinu rada i postupanja čuvara prirode (NN 35/2021)?

      – povodom naznake počinjenja prekršaja,

      – povodom počinjenja blažeg oblika prekršaja,

      – pri i nakon pokušaja počinjenja prekršaja te

      – kao preventivna mjera da se osobe koje ulaze ili su ušle u zaštićeno područje/područje ekološke mreže upozore na njihovo ponašanje i na mogućnost da će određenim tipom ponašanja ili ponavljanjem tog ponašanja počiniti prekršaj.

          30. Kada se izdaje zapovijed prema Pravilniku o načinu rada i postupanja čuvara prirode (NN 35/2021)?

      Zapovijed se izdaje u slučaju stvarne ugroze vrijednosti ZP/područja EM ili u slučaju opasnosti za osobe ili imovinu u ZP/području EM.

           31. Na koje sve načine čuvar prirode prikuplja podatke i obavijesti na mjestu počinjenja prekršaja?

      Na mjestu počinjenja prekršaja, odnosno u slučaju sumnje u počinjenje prekršaja, čuvar prikuplja podatke osjetilima, ponajprije vizualno, a može fotografirati tragove, pronađene predmete i drugo te o tome sačiniti fotodokumentaciju.

          32. Od čega se sastoji vizualni pregled osobe?

      Vizualni pregled sastoji se od usmjerenog opažanja pregledavane osobe, a može uključivati pregled džepova, manjih torbica i sl. koje osoba nosi na sebi. Pregled džepova, manjih torbica i sl. može se obaviti samo uz pristanak pregledavane osobe, a osoba pritom sama izokreće džepove odnosno otvara torbicu i sl.

          33. Na što je usmjeren pregled osobe, prijevoznog sredstva ili plovila?

      Pregled je usmjeren uglavnom na pronalaženje protupravno prisvojenog dijela živog ili neživog svijeta koji pripada zaštićenom području/području ekološke mreže, odnosno sredstava kojima je izvršeno protupravno prisvajanje odnosno drugi prekršaj ili za koja se sumnja da je njima izvršeno protupravno prisvajanje ili drugi prekršaj.

          34. Što može učiniti  čuvar prirode u svrhu osiguranja mjesta događaja, sprječavanja opasnosti za osobe i imovinu ili zaštite određenih vrijednosti zaštićenog područja/područja ekološke mreže?

      Čuvar može privremeno ograničiti kretanje na dijelu ili cijelom zaštićenom području/području ekološke mreže.

         35. Što predstavlja osiguranje mjesta događaja?

      Osiguranje mjesta događaja predstavlja ograničavanje pristupa određenoj lokaciji ili predmetu (osobi) dok se ne sprovedu odgovarajuće radnje kao što je očevid, privremeno oduzimanje predmeta, pregled, pretraga i dr.

         36. Kakva mora biti visina izrečene novčane kazne prema Pravilniku o načinu rada i postupanja čuvara prirode (NN 35/2021)?

      Visina novčane kazne mora biti razmjerna počinjenom prekršaju, a u okvirima propisanima posebnim zakonom o prekršajima i Zakonom o zaštiti prirode.

      ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

       

      1.    Što uređuje Zakon o općem upravnom postupku?

      Zakonom o općem upravnom postupku uređuju se pravila na temelju kojih javnopravna tijela, u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.

      Javnopravna tijela su:

      • tijela državne uprave i druga državna tijela (npr. ministarstva),

      • tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (npr. upravna tijela – upravni odjeli i službe),

      • pravne osobe koje imaju javne ovlasti (npr. javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima i ekološkom mrežom)

      2.    Što je upravna stvar?

      Upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

      3.    Tko je stranka u upravnom postupku?

      Stranka u upravnom postupku je svaka fizička i pravna osoba o čijem se pravu, obvezi ili pravnim interesima radi.

      Stranka može biti:

      • aktivna (koja podnosi zahtjev za pokretanje postupka, npr. osoba koja traži da joj se izda koncesijsko odobrenje za obavljanje neke djelatnosti u zaštićenom području
      • pasivna (protiv koje se pokreće postupak, npr. osoba zatečena u obavljanju zabranjene radnje u zaštićenom području)

      • zainteresirana stranka (koja zbog zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo sudjelovati u tuđem postupku, npr. susjed u postupku izdavanja građevinske dozvole).

      4.    Tko je službena osoba u upravnom postupku?

      Službena osoba je osoba koja u javnopravnim tijelima vodi postupak i/ili rješava o upravnim stvarima.

      Službena osoba imati odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni stručni ispit.

      Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela (npr. ravnatelj javne ustanove).

      5.    Kako se pokreće upravni postupak?

      Upravni postupak može se pokrenuti na tri načina:

             na zahtjev stranke

             po službenoj dužnosti

             javnom objavom.

      6.    Koja su načela općeg upravnog postupka?

      Načela općeg upravnog postupka su:

             Načelo zakonitosti

             Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa

             Načelo pomoći stranci

             Načelo utvrđivanja materijalne istine

             Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza

             Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti

             Načelo pristupa podacima i zaštite podataka

             Pravo stranke na pravni lijek

             Načelo zaštite stečenih prava stranaka

             Službena uporaba jezika i pisma.

      7.    Što znači načelo zakonitosti?

      Načelo zakonitosti znači da javnopravno tijelo tj. službena osoba rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakona.

      8.    Što znači načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa?

      Kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa.

      Pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom.

      9.    Što znači načelo pomoći stranci?

      Načelo pomoći stranci znači da će službena osoba upozoriti stranku da ima osnovu za ostvarenje nekog prava, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja neke radnje, da njeno neznanje i neukost ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripada.

      10. Što znači načelo materijalne istine?

      Načelo materijalne istine znači da u postupku treba utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

      11. Što znači načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza?

      Načelno samostalnosti i slobodne ocjene dokaza znači da službena osoba samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku, a koje će činjenice uzeti za dokazane utvrđuje svojom slobodnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

      12. Što znači načelo učinkovitosti i ekonomičnosti?

      Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti znači da se u upravnom postupku postupa što je moguće jednostavnije uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari.

      13. Što znači načelo službene uporabe jezika i pisma?

      Načelo službene uporabe jezika i pisma znači da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Postupak se može voditi i na drugom jeziku i pismu ako je i taj jezik u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu prema posebnim propisima.

      14. Koji su propisani načini rješavanja upravne stvari?

      Zakon o općem upravnom postupku propisuje dva načina rješavanja upravne stvari:

      • neposredno rješavanje
        • u tom rješavanju ne smiju biti stranke s protivnim interesima
        • takve postupke vodi npr. Uprava za zaštitu prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pri izdavanju dopuštenja za neki zahvat u zaštićenom području
      • ispitni postupak
        • kada je za rješavanje upravne stvari potrebno utvrditi činjenice i okolnosti važne za rješavanje stvari, sudjeluju stranke s protivnim interesima
        • takve postupke vode inspektori i čuvari prirode u neposrednom ili inspekcijskom nadzoru 

      15. Kako se provodi ispitni postupak?

      Ispitni postupak provodi se kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa.

      Službena osoba vodi ispitni postupak, izvodi dokaze.

      Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku (davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima)

      Stranka je dužna iznositi točno i istinito činjenično stanje te podnosi dokaze.

      16. Što je zapisnik?

      O usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja se zapisnik.

      Zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni.

      17. Koji su sastavni dijelovi zapisnika?

      U zapisnik se upisuje:

             naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju (naziv javne ustanove),

             mjesto gdje se obavlja,

             datum i sat kad se obavlja,

             osobna imena službenih osoba, nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje,

             opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene.

      18. Nakon što je sastavljen zapisnik, što sve čuvar prirode (službena osoba) je obavezan učiniti prije zaključenja zapisnika?

      Prije zaključenja zapisnik će se pročitati nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji.

      Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti njihov sadržaj.

      19. Tko i na koji način potpisuje zapisnik?

             Zapisnik će potpisati službena osoba koja je vodila upravnu radnju  i to na kraju zapisnika (u vašem slučaju vi kao čuvar prirode)

             zapisničar (ako ga je bilo u postupku) i to na kraju zapisnika

             Osobe koje su dale izjave potpisuju zapisnik neposredno iza svoje izjave te na kraju svake stranice na kojima se njihova izjava nalazi.

      U potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije se ništa dodavati niti mijenjati.

      Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena.

      20. Što ako neka od nazočnih osoba odbije potpisati zapisnik ili napusti mjesto radnje prije zaključenja zapisnika?

      Ako neka od nazočnih osoba odbije potpisati zapisnik ili napusti mjesto radnje prije zaključenja zapisnika, to će se navesti u zapisniku, kao i razlozi zbog kojih je potpis uskraćen.

      21. Što je rješenje i o čemu se odlučuje rješenjem? U kojem obliku se donosi rješenje?

      Rješenje je upravni akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari koja je predmet upravnog postupka.

      Rješenje se donosi u pisanom obliku, u iznimnim slučajevima u usmenom obliku, kad je potrebno provesti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.

      22. Koji su sastavni dijelovi rješenja?

      Sastavni dijelovi rješenja su:

             zaglavlje (logo, klasa urudžbeni broj, mjesto datum),

             uvod (sadrži naziv tijela koje donosi rješenje, temelj (propis) za donošenje rješenja, osnovne podatke o predmetu, kako je pokrenut postupak),

             izreka (sadržava odluku o upravnoj stvari, mora biti jednostavna, jasna, konkretna i točno odrediva, mora pisati odgađa li žalba izvršenje rješenja, tko odlučuje o troškovima),

             obrazloženje (svi materijalni propisi na temelju koji smo riješili upravnu stvar, opis kako se odvijao postupak, zašto smo donijeli određenu odluku, na temelju kojih propisa žalba ne odgađa izvršenje rješenja itd.),

             upute o pravnom lijeku (uputa što se protiv tog rješenja može napraviti – može li se izjaviti žalba ili pokrenuti upravni spor, kome se podnosi žalba i u kojem roku, gdje se može pokrenuti upravni spor, koje su takse),

             dostavna lista

             potpis službene osobe i otisak službenog pečata javnopravnog tijela.

      23. Koji su rokovi donošenja rješenja kod vođenja ispitnog postupka?

      Službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

      Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

      24. Što je žalba i što ona sadrži?

      Žalba je pravni lijek koji se može izjaviti protiv rješenja donesenog u upravnom postupku. 

      Žalba se izjavljuje protiv prvostupanjskih rješenja, prvostupanjskom tijelu (npr. javna ustanova), osim ako je zakonom propisano da žalba nije dopuštena. Može se podnijeti i drugostupanjskom tijelu zbog tzv. šutnje administracije, ako rješenje nije doneseno u roku u kojem je trebalo biti doneseno.

      O žalbi rješava drugostupanjsko tijelo (npr. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja) koje ispituje zakonitost rješenja koje se pobija i svrhovitost rješenja.

      Žalba sadrži naziv rješenja koje pobija, naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo (npr. javna ustanova) i zbog čega je stranka nezadovoljna rješenjem.

      25. Koji je rok za izjavljivanje žalbe?

      Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

      26. Što bi trebao učiniti čuvar prirode kada stigne žalba na njegovo rješenje?

      Čuvar prirode treba utvrditi je li žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako to nije, žalbu će odbaciti rješenjem, ako jest razmotriti će navode žalbe i ispitati svrhovitost rješenja. Ako ne odbaci žalbu, ili ne zamjeni osporeno rješenje novim, žalbu dostavlja bez odgode drugostupanjskom tijelu.

      27. Što će učiniti čuvar prirode, ako ustanovi da je žalba opravdana u cijelosti ili djelomično i nije potrebno provoditi novi ispitni postupak?

      Može stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.  Zamijeniti će osporeno rješenje novim - ako ne dira u pravo trećih osoba!

      28. Što će učiniti čuvar prirode ako povodom žalbe utvrdi da je postupak bio nepotpun, odnosno, ako žalitelj iznese činjenice i dokaze koji bi mogli utjecati za drugačije rješenje?

      Upotpunit će postupak, donijeti rješenje kojim će zamijeniti prvo. Na novo rješenje stranka opet ima pravo žalbe.

      Ako stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koju se važne za rješavanje stvari, čuvar prirode je dužan postupati po zahtjevu stranke.

      Ukoliko u postupku sudjeluju dvije ili više stranka s protivnim interesom, žalba se dostavlja svakom od njih uz rok za odgovor na žalbu.

      PREKRŠAJNI ZAKON

      1.    Prema Prekršajnom zakonu, kako se određuje prekršaj?

      Prekršaji i prekršajnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom.

      2.    Koje su vrste prekršajnopravnih sankcija?

      Sankcije koje se mogu propisati zakonom kojim se propisuje prekršaj (kao što je to navedeno i u Zakonu o zaštiti prirode) i koje se mogu izreći odnosno primijeniti prema počinitelju prekršaja su:

      1.     kazna (novčana i zatvor)

      2.     zaštitne mjere

      Sankcije koje se propisuju Prekršajnim zakonom su:

      1.     mjere upozorenja (opomena i uvjetna osuda)

      2.     zaštitne mjere

      3.     odgojne mjere

      Novčanu kaznu mogu propisati i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (gradovi, općine, županije) odlukom kojom se propisuje prekršaj (npr. Odlukom o mjerama zaštite i očuvanja zaštićenog područja).

      3.    Koje su stranke u prekršajnom postupku?

      Stranke u prekršajnom postupku su:

      1.     ovlašteni tužitelj,

      2.     okrivljenik

      Sudionici u prekršajnom postupku su:

      1.     branitelj okrivljenika,

      2.     zakonski zastupnik ili opunomoćenik,

      3.     oštećenik

      4.     druga osoba koje se tiče vođenje određenog prekršajnog postupka

      4.    Tko su ovlašteni tužitelji u prekršajnom postupku?

      Ovlašteni tužitelji su:

      1.     državni odvjetnik

      2.     tijelo državne uprave (kao što su Ministarstva, tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave),

      3.     pravna osoba s javnim ovlastima (javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima i ekološkom mrežom)

      4.     oštećenik.

      5.    Kako se pokreće prekršajni postupak?

      Prekršajni postupak se pokreće:

      1.     Izdavanje prekršajnog naloga (čuvari prirode nisu ovlašteni primijeniti!)

      2.     Podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja

      6.     Što sve sadrži optužni prijedlog?

      Optužni prijedlog sadrži:

      • Podatke o tužitelju: naziv državnog tijela ili pravne osobe, ime i prezime tužitelja fizičke osobe, adresa tužitelja,

      • Podatke o počinitelju prekršaja:
        1. za fizičku osobu: ime i prezime s osobnim podacima (članak 171. stavak 1. Prekršajnog zakon,
        2. za fizičku osobu obrtnika i osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću:  kao i za fizičku osobu, te još točan naziv obrta ili djelatnosti, sjedište i mjesto upisa obrta ili druge samostalne djelatnosti,
        3. za pravnu osobu i druge subjekte izjednačene s pravnim osobama: točan naziv, sjedište i matični broj, ime i prezime predstavnika, vrijeme rođenja i adresu stanovanja, državljanstvo, državu izdavanja putovnice i broj putovnice za stranca, te primjenjuje li se koja od mjera opreza i od kada,
      • Činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja,
      • Vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj te i ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja,

      • Zakonski naziv prekršaja i propis kojim je određen,

      • Prijedlog o dokazima koje treba provesti na glavnoj raspravi, naznaku imena svjedoka i drugih čije se ispitivanje predlaže, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe za utvrđivanje činjenica

      • Pisanu obavijest  (članak 109.a stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona),

      • Podatak je li podnesena i kaznena prijava u vezi s istim događajem.

      Optužni se prijedlog dostavlja nadležnom sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenika i jedan primjerak za sud.

      7.    Kada čuvar prirode može naplatiti kaznu na mjestu počinjenja prekršaja?

      Naplata novčane kazne na mjestu počinjenja prekršaja kao instrument sankcioniranja u zaštićenim područjima ima pravnu osnovu u članku 209. Zakona o zaštiti prirode i u članku 245. Prekršajnog zakona i može se primijeniti na radnje za koje je propisana novčana kazna:

      a)     do 2000,00 kuna za fizičku i odgovornu osobu u pravnoj osobi, (Zakon o zaštiti prirode - za prekršaje iz čl. 231., 232., 233.)

      b)    do 5000,00 kuna za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću,

      c)     do 15.000,00 kuna za pravnu osobu i s njom izjednačene subjekte (Zakon o zaštiti prirode - prekršaji iz čl. 230.,231.)

      8.    Ako čuvar prirode može naplatiti kaznu na mjestu počinjenja prekršaja, u kojem iznosu se naplaćuje kazna i što ako počinitelj prekršaja nije u mogućnosti platiti odmah?

      Ukoliko prekršitelj pristane platiti na mjestu počinjenja, čuvar prirode može naplatiti prekršaj u visini polovice iznosa propisanog minimuma navedenog za tu vrstu prekršaja ili polovice točno određenog iznosa novčane kazne propisan propisom o prekršaju.

      Usmeno izrečena novčana kazna naplaćuje se uz izdavanje potvrde o tome.

      Ako počinitelj prekršaja nije u mogućnosti odmah platiti novčanu kaznu, smatra se da je novčana kazna naplaćena na mjestu počinjenja prekršaja ako ju plati u roku od tri dana te dostavi dokaz o izvršenoj uplati tijelu koje je utvrdilo prekršaj.

      Isto tako, ako na mjestu počinjenja prekršaja nije zatečen, smatrat će se da je novčana kazna isplaćena na mjestu počinjenja prekršaja ako počinitelj plati novčanu kaznu u roku od tri dana od primitka obavijesti o prekršaju te dostavi dokaz o izvršenoj uplati tijelu koje je utvrdilo prekršaj.

      9.    Što će čuvar prirode učiniti sa sredstvima od naplaćenih kazni na mjestu počinjenja prekršaja?

      Sredstva naplaćena novčanom kaznom na mjestu počinjenja prihod su nadležne javne ustanove te bi ih čuvar prirode trebao predati osobi nadležnoj za vođenje financija javne ustanove.

      O svim naplaćenim kaznama vodi se evidencija prema serijskom broju izdane potvrde.

      10. Koja su prava i obaveze glavnog čuvara prirode i čuvara prirode ako u provedbi nadzora zatekne osobu u zaštićenom području ili području ekološke mreže da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna odgovornost?

      Glavni čuvar prirode i čuvar prirode ima pravo i obvezu:

      • provjeriti identitet osobe,
      • davati upozorenja i zapovijedi,
      • prikupiti podatke i obavijesti,
      • pregledati osobu, prtljagu, prijevozno sredstvo ili plovilo,
      • privremeno ograničiti kretanje na određenom području,
      • osigurati mjesto događaja,
      • naplatiti novčanu kaznu, štetu i učinjene troškove od prekršitelja uz izdavanje potvrde,
      • privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio živog ili neživog svijeta koji pripada zaštićenom području, kao i sredstva kojima je izvršeno protupravno prisvajanje,
      • zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno narediti mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica,
      • izreći upravnu mjeru,
      • podnijeti kaznenu prijavu,
      • pokrenuti prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga.

      KAZNENI ZAKON

      1.    Prema Kaznenom zakonu, koja su kaznena djela protiv okoliša?

             onečišćenje okoliša,

             ispuštanje onečišćujućih tvari s plovnog objekta,

             ugrožavanje ozonskog sloja,

             ugrožavanje okoliša otpadom,

             ugrožavanje okoliša postrojenjem,

             ugrožavanje okoliša radioaktivnim tvarima,

             ugrožavanje bukom, vibracijama ili neionizirajućim zračenjem,

             uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti (u recentnom Zakonu o zaštiti prirode to su ''zaštićeni dijelovi prirode''),

             uništavanje staništa,

             trgovanje divljim vrstama,

             protuzakonito unošenje u okoliš divljih svojti ili GMO-a,

             protuzakoniti lov i ribolov,

             ubijanje ili mučenje životinja,

             prenošenje zaraznih bolesti životinja i organizama štetnih za bilje,

             proizvodnja i stavljanje u promet štetnih sredstava za liječenje životinja, 

             nesavjesno pružanje veterinarske pomoći,

             pustošenje šuma,

             promjena vodnog režima,

             protupravna eksploatacija rudnog blaga,

             protupravna gradnja.

      2.    Koji dokument sastavlja čuvar prirode u provođenju neposrednog nadzora kad utvrdi da je došlo do stradavanja velikog broja jedinki strogo zaštićene vrste i/ili nepovratnog uništenja staništa?

      Čuvar prirode sastavlja kaznenu prijavu jer uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti i staništa podliježe odredbama Kaznenog zakona.

      3.    Kome se podnosi kaznena prijava?

      Kaznenu prijavu može podnijeti svaka osoba jer je u interesu države otkriti počinitelje kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti. Prema tome, svaka pravna (npr. javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže) i fizička osoba koja ima ozbiljna i određena saznanja o kaznenom djelu i počinitelju može o tome izvijestiti policiju, odnosno podnijeti na zapisnik prijavu u državnom odvjetništvu ili policiji.

      Izvori po cjelinama

      STRUČNA I ZAKONSKA OSNOVA ZAŠTITE PRIRODE

      1.     Direktiva o očuvanju divljih ptica (Council Directive 79/409/EEC; 2009/147/EC)

      2.     Direktiva o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC)

      3.     IPBES (2019): Global assessment report on biodiversity and ecosystem services of the Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services. E. S. Brondizio, J. Settele, S. Díaz, and H. T. Ngo (editors). IPBES secretariat, Bonn, Germany).

      4.     Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN 73/2016), Prilog I. Strogo zaštićene vrste

      5.     Preradović M. (2020): Zakon o zaštiti prirode. Prezentacija s pripremnog seminara za stručni ispit za glavnog čuvara prirode i čuvara prirode. Uprava za zaštitu prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb

      6.     Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine (NN 72/2017)

      7.     Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)

      8.     Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 126/19)

      9.     Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/13, 14/19)

      10.  Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (NN 15/1814/19)

      11.  Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19)

      12.  Zupan, I. (2020): Uvod u zaštitu prirode. Prezentacija s pripremnog seminara za stručni ispit za glavnog čuvara prirode i čuvara prirode. Zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb

      13.  ZZOP MINGOR  (2019): Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zagreb

      14.  WEB1:www.haop.hr (pristupljeno 26.1.2021)

      15.  WEB2:https://mzoe.gov.hr/ (pristupljeno 26.1.2021)

      16.  WEB3:https://hr.izzi.digital/DOS/1625/1636.html (pristupljeno 26.1.2020)

      SEKTORSKI ZAKONI

      1.     Banić, S. (2020): Sektorski zakoni. Prezentacije s pripremnog seminara za stručni ispit za glavnog čuvara prirode i čuvara prirode. Javna ustanova Maksimir, Zagreb

      2.     Zakon o gradnji (NN 153/1320/1739/19125/19)

      3.     Zakon o lovstvu (NN 99/2018)

      4.     Zakon o morskom ribarstvu (NN 62/17, 130/17, 14/19)

      5.     Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013)

      6.     Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 14/2019)

      7.     Zakon o slatkovodnom ribarstvu (NN 63/19)

      8.     Zakon o šumama (NN 68/2018)

      9.     Zakon o vodama (NN 66/19)

      10.  Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19)

                   11. Pravilnik o načinu rada i postupanja čuvara prirode (NN 35/2021)

      ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

      1.     Hren, J. (2020): Zakon o općem upravnom postupku. Prezentacija s pripremnog seminara za stručni ispit za glavnog čuvara prirode i čuvara prirode. Uprava za zaštitu prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb

      2.     Zakon o općem upravnom postupku (NN 47/2009)

      3.     WEB1: Državni stručni ispit - Primjeri pitanja i odgovora za provjeru znanja, Ministarstvo pravosuđa i uprave (pristupljeno 26.1.2020)

      PREKRŠAJNI ZAKON

      1.     Slukan, D. (2020): Postupovni zakoni. Prezentacija s pripremnog seminara za stručni ispit za glavnog čuvara prirode i čuvara prirode. Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije, Samobor

      2.     Prekršajni zakon (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)

      3.     Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19)

      KAZNENI ZAKON

      1.     Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19)

      2.     Slukan, D. (2020): Postupovni zakoni. Prezentacija s pripremnog seminara za stručni ispit za glavnog čuvara prirode i čuvara prirode. Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije, Samobor

      3.     WEB: http://www.dorh.hr/Default.aspx?sec=24 (pristupljeno 26.1.2020)