Početna

Praćenje stanja prirode

roda

Praćenje stanja prirode

Praćenje stanja očuvanosti (monitoring) prirode tj. vrsta i stanišnih tipova je, u svojoj suštini, prebrojavanje i/ili mjerenje brojnosti i rasprostranjenosti vrste ili stanišnog tipa koje se ponavlja kroz duži vremenski period. Osim podatka o vrsti i stanišnom tipu obavezno se prikupljaju i podaci o biotičkim ili abiotičkim čimbenicima koji utječu na brojnost i rasprostranjenost vrste ili stanišnog tipa odnosno svim parametrima kojima se opisuje stanje očuvanosti.

Stanje očuvanosti prirodnog staništa je zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste, a koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i dugoročni opstanak tipičnih vrsta na tom staništu.

Stanišni tip je u povoljnom stanju ako:
– je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava,
– postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak,
– su njegove značajne vrste u povoljnom stanju.
 

Stanje očuvanosti divlje vrste predstavlja ukupnost utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija unutar područja rasprostranjenosti.

Diivlja vrsta je u povoljnom stanju kad:
– podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju na to da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa,
– postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište u kojem će se populacije vrste dugoročno održati,
– prirodno područje rasprostranjenosti vrste se ne smanjuje, niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti.

Izvješće o praćenju stanja očuvanosti sadržava analizu izmjerenih vrijednosti svih parametara stanja očuvanosti te smjernice i upute za aktivnosti kojima se vrsta ili stanišni tip trebaju ili očuvati ili se njihov status očuvanosti treba poboljšati.

 

Svaka aktivnost za očuvanje prirode mora uključivati i aktivnosti praćenja stanja vrste i/ili  stanišnog tipa koji se želi očuvati jer je drugačije nemoguće ocijeniti učinkovitost mjera očuvanja te ih  po potrebi prilagoditi ili izmijeniti u svrhu očuvanja. Praćenje stanja može se planirati i provoditi na nacionalnoj razini, ali i na razini područja ekološke mreže ili zaštićenog područja.

Jedna od glavnih aktivnosti projekta KK.06.5.1.03.0001 Razvoj sustava praćenja stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova, koji je započeo u srpnju 2018., jest razvoj programa praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova.

Provedbom ove aktivnosti namjeravaju se razviti programi praćenja za najmanje 322 vrste i stanišna tipa od interesa za EU (vrste i staništa sa dodataka direktiva) kao osnova za razvoj Sustava praćenja i izvješćivanja o stanju očuvanosti vrsta i stanišnih tipova. Programi praćenja stanja izraditi će se kroz 18 podaktivnosti koje se odnose na 18 različitih vrsta odnosno grupa vrsta i staništa: lišaji, kopnena flora i stanišni  tipovi, ptice, šišmiši, mali sisavce, velike zvijeri, vidra, ribe, herpetofauna, podzemna staništa i vrste, kornjaši, leptiri, slatkovodne rakove, pijavice, mekušci, ravnokrilci, vretenca i morske vrste i stanišni tipovi.

Programi praćenja su dokumenti koji opisuju proces praćenja stanja očuvanosti za pojedine vrste ili stanišne tipove. Jednim programom praćenja može se obuhvatiti i više vrsta i/ili stanišnih tipova ukoliko isti imaju slične ekološke zahtjeve, obitavaju na istim prostorima ili ih se može terenski istraživati u isto vrijeme pa se takvim, zajedničkim pristupom provedbe praćenja stanja, učinkovito koriste ljudski i materijalni resursi. Program praćenja stanja opisuje metodologiju praćenja u obliku detaljnih uputa za terenski rad koje uključuju plan uzorkovanja i obrasce te točan opis načina evaluacije i procjene podataka o parametrima stanja očuvanosti za pojedine vrste ili stanišne tipove. Način spomenute procjene tj. očekivane rezultate analize podataka propisuje Europska komisija svojim smjernicama za pojedini izvještajni period, a sukladno obvezama izvještavanja iz Direktive o pticama i Direktive o staništima. Smjernice se pripremaju kroz konzultacijski proces s svim državama članicama EU.

U idealnom slučaju prije izrade Programa praćenja potrebno je odrediti referentne (početne) vrijednosti podataka parametara o stanju očuvanosti s kojim će se uspoređivati rezultati praćenja stanja. Referentne vrijednosti parametara o stanju očuvanosti nulte su vrijednosti s kojima se kasnije uspoređuju rezultati praćenja stanja očuvanosti tijekom niza godina te se time ocjenjuje i uspješnost mjera očuvanja i zaštite. Referentne vrijednosti su početni podaci o veličini populacije (brojnosti) i području rasprostranjenosti pojedinih vrsta te području rasprostranjenosti pojedinog stanišnog tipa. Referentne vrijednosti opisuju se i za niz dodatnih varijabli: ocjenu kvalitete staništa za vrstu, popis pritisaka i prijetnji na vrstu, ocjenu budućih izgleda opstanka pojedine vrste te ocjenu stanja stanišnog tipa kroz više varijabli. Kroz navedenu projektnu aktivnost odrediti će se referentne vrijednosti parametara stanja očuvanosti stanje očuvanosti odrediti za najmanje 403 vrste i stanišnih tipova, navedenih u Prilozima I., II., IV. i V. Direktivi o staništima i Direktivi o pticama. Sukladno obvezama preuzetim iz spomenutih direktiva, Hrvatska mora izvještavati o stanju očuvanosti za gotovo 600 vrsta i stanišnih tipova (više o obvezi praćenja i izvješćivanja možete pročitati OVDJE)

Da bi se odredile referentne vrijednosti potrebno je imati dovoljno recentnih podataka o stanju vrste ili stanišnog tipa. Analiza jaza radi se kako bi se utvrdilo postojeće znanje o vrsti ili stanišnom tipu sukladno zahtjevima načina izvješćivanja (poglavito rasprostranjenost te veličinu populacije) te ocijenila dostatnost postojećih podataka. Ukoliko je potrebno (vidljivo iz analize) kroz projekt će se prikupiti novi terenski podaci. Na temelju njih i postojećih podataka odrediti će se referentni podaci za pojedinu vrstu ili stanišni tip.

Nakon određivanja referentnog stanja kroz projekt će se izraditi nacrti programa praćenja stanja očuvanosti (program praćenja), koji će se terenski testirati u statistički značajnom obimu te će se, ovisno o rezultatima, evaluirati i prema potrebi doraditi. Programi praćenja stanja očuvanosti izradit će se na način da se njihovom provedbom dobiju podaci potrebni za procjenu svih elemenata ocjene stanja očuvanosti sadržane u obrascima za izvješćivanje sukladno čl. 17. Direktive o staništima koje propisuje Europska komisija.