Početna

Planovi upravljanja i mjere očuvanja

otok pag

Naknada šteta

Uz dopuštene radnje i zahvate za sprječavanje štete od strogo zaštićenih velikih zvijeri na domaćim životinjama, Pravilnikom o nadoknadi štete od životinja strogo zaštićenih divljih vrsta  (NN 114/17) propisane su i dopuštene radnje i zahvati za sprječavanje štete od strogo zaštićenih vrsta ptica (na objektima, pčelinjacima i poljoprivrednim kulturama) i vidre na ribnjacima, kao i prijava i očevid štete, kriteriji za izračun iznosa naknade štete, oblik i iznos naknade štete (odštetni cjenik), vođenje evidencije o predmetima za naknadu štete, način rada i postupanje vještaka te postupak i kriteriji za imenovanje vještaka. Na naknadu štete koju počine životinje strogo zaštićenih vrsta koje su ujedno i na popisu divljači Zakona o lovstvu (dabar, medvjed) i za koje se odstupanje od strogih mjera zaštite odobrava sukladno planu gospodarenja za tu vrstu, primjenjuju se odredbe Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 14/14, 62/17) i nadležno je Ministarstvo poljoprivrede (MP).

 

Zaštita stada

Zašto baš pas pasmine tornjak?

Tornjaci su krupni, sedamdesetak centimetara visoki, veoma žilavi, naizgled ravnodušni, ali zapravo veoma odlučni psi. Dlaka im je dugačka, bujna i šarena. Posebno na vratu, repu i "gaćama". Pravilno odgojeni i njegovani primjerci redovito postižu veoma dobre rezultate u zaštiti stoke od vukova i ostalih velikih zvijeri.

Predci hrvatskih tornjaka stoljećima su uzgajani u našim krajevima za čuvanje stoke. Bolje su prilagođeni prirodnim uvjetima naših krajeva od svih drugih pastirskih pasa i posebno su skloni životu uz stado. 

Naši današnji tornjaci trebali bi biti još djelotvorniji od svojih predaka. Današnji je uzgoj usmjeren i selektivan, a za razvoj im možemo pružiti mnogo bolje uvjete od nekadašnjih uzgajivača i korisnika. Od 07. studenog 2017. godine međunarodno su priznata pasmina pod imenom bosansko hercegovačko hrvatski pastirski pas tornjak.

Svoje urođene pastirske osobine tornjaci će potpuno razviti samo ako od rane dobi budu stalno živjeli s onim vrstama domaćih životinja koje će trebati štititi kad odrastu.

Što se očekuje od dobroga tornjaka?

Može li tornjak pobijediti vuka? Gotovo uvijek može, ali mnogi su razočarani jer poraz vukova gotovo nikad nije posljedica izravne borbe. Ona će se dogoditi samo ako zakažu svi drugi tornjakovi obrambeni postupci. Upravo poradi takvih postupaka zreliji će se psi katkad udaljiti od stada i tora. Pretraživanje i označivanje okolnoga terena jedna je od njihovih osnovnih zadaća. Što je veća mogućnost napada, više izviđaju i ostavljaju svoje znakove. Skitnje su nešto posve drugo. Najčešće su znak slabe prehrane ili svadbenoga zova. Uzrok svaki pastir mora utvrditi i ukloniti sam.

Osjete li tornjaci opasnost, režat će, kostrušiti dlaku, nemirno njušiti, mokriti svaki čas uz neki kamen ili grm i grepsti tlo.

Ako vukovi procijene da je obrana stada dovoljno odlučna i jaka, nestat će kao da ih nije ni bilo. Neprimjereno agresivni, neiskusni i brzopleti psi u takvim će prilikama srljati u napad, ali bit će im to najčešće prvi i posljednji put. 

Mlade pse u takvim prilikama treba obuzdati. Iskusni, dobri tornjaci biraju najprikladniji način da bi postigli cilj. Odlikuju se više lukavošću i mudrošću nego oštrinom.

Kako odgojiti i koristiti radnoga tornjaka?

Za uspješno obavljanje svoje funkcije, odgoj tornjaka mora započeti u dobi između 7 tjedana i 3 mjeseci i to što bliže okruženju u kojemu će biti korišteni.

Stoga je za osposobljavanje tornjaka nužno da već od rane dobi živi slobodno uz stoku, pogotovo kada se ona kreće u prirodi.

Pas odgojen na lancu, u kavezu ili kao kućni ljubimac neupotrebljiv je za zaštitu stada.

Pas može biti vezan samo kada je stado zatvoreno ili kad za to postoji kratkotrajna nužda. 

Tornjaka se ne smije zatvoriti sa stokom u skučenu štalu ili tor. Ne smije biti prisutan pri jarenju ili janjenju i ne smije se sukobljavati s ovnom ili jarcem jer ga može ozbiljno ozlijediti, pa i ubiti. 

Svoju funkciju tornjaci mogu uspješno obavljati nakon navršene prve godine, a punu zrelost dosežu s dvije i pol godine.

Radni vijek tornjaka je više od 10 godina.

Kako izbjeći probleme?

Ni savršen pastirski pas nije svemoćan stroj. Zato svako veće stado treba štititi više kvalitetnih pasa i, obvezno, pastir. Uspjeh će biti potpun samo ako su povezani i uigrani.

Svakom psu koji štiti stado kroz čitav je život potrebna dobra skrb. Posebno je važna u razdoblju razvoja i rasta jer za svega desetak mjeseci štene tornjaka mora izrasti u krupnoga, okretnog, budnog i odlučnog psa. 

Radnome tornjaku treba obilna, kvalitetna hrana, redovito cijepljenje, čišćenje od crijevnih i kožnih nametnika, redovito uklanjanje mrtve dlake, dovoljno vremena za odmor i suh, hladovit zaklon, smješten što bliže boravištu stada.

Što je električna ograda?

Uporaba električne ograde, jedan je od najučinkovitijih načina čuvanja stoke od napada vukova i ostalih velikih zvijeri. Električna ograda se postavlja oko mjesta na kojem stoka pase preko dana, odnosno oko torova za noćno držanje stoke. Ograda funkcionira po principu da električni impulsi, koji kroz nju prolaze, predstavljaju neugodan šok za životinju koja dodirne ogradu, ali joj ne ugrožava život. Stoga svaka životinja, bilo vuk, ovca ili koza, nakon prvog iskustva upamti da je dodir električne ograde neugodan i više joj se ne približava.

Kako izgleda ograda za zaštitu od vuka?

Električna se ograda sastoji od odgovarajućeg izvora energije, generatora impulsa, elektovodljive užadi učvršćene na drvene ili plastične stupove preko posebnih izolatora, i metalnih šipki za uzemljenje. Najjednostavniji izvor energije je automobilska baterija od 12V, koja se može puniti preko punjača (ispravljača), priključivanjem na auto ili putem solarnih ploča.

Generator impulsa svake sekunde proizvodi strujne impulse napona najmanje 5000 do 10000 V.

Ograda za zaštitu od napada vukova trebala bi biti od najmanje pet žica. Vrata ograde izrađuju se od istog elektrovodljivog užeta i uz upotrebu metalnih opruga - po jedne za svako uže ograde. Na tim se mjestima vrata lako otvaraju preko izoliranih hvatača za ruku. Stupovi koji drže ogradu mogu biti drveni ili originalni plastični. Visina stupova trebala bi biti oko 1.6 m. Eletrovodljivo uže se postavlja na posebne plastične nosače - izolatore koji omogućuju njihovo pomicanje i natezanje. Užad se postavlja u razmaku 20-30 cm, a donji par treba biti bliže jedan drugome nego ostala. Donje uže smije biti najviše 20 cm iznad tla. Razmak stupova treba biti 5-10 m, što ovisi o izgledu terena. Jednom postavljena, užad ne smije dodirivati travu i grmlje, jer se time također gubi napon u mreži. Ako je pravilno postavljena, duljina žice u ogradi može biti i više kilometara. Za dobro funkcioniranje ograde od presudne važnosti je i uzemljenje. U tu svrhu, željeznu šipku duljine najmanje 1m potrebno je zabiti u tlo. Dobro uzemljenje čini pola uspjeha u radu s električnim ogradama.

Kako naučiti stoku na električnu ogradu?

Domaće životinje koje se prvi puta susreću s električnom ogradom treba naučiti da je dodir s sajlom ograde bolan. Najbolje je svaku životinju pojedinačno dovesti do ograde i dopustiti da osjeti električni udar. Time se izbjegne da prilikom prvog iskustva životinja skoči, potrči, pokida ogradu ili se ozlijedi.

Kako održavati ogradu?

Bez redovitog održavanja ograda lako može prestati biti učinkovita. Punjenost baterije treba provjeravati, a bolje je imati dvije baterije od kojih je jedna uvijek puna i spremna za zamjenu. Ogradu treba obilaziti i provjeravati da li je koja žica pokidana. Životinje u ogradi u pravilu ne pasu travu ispod žice, te je treba povremeno kositi da ne bi dodirivala žicu.

Ako nema napona u ogradi treba provjeriti slijedeće:

  1. Da li je uređaj uključen?
  2. Da li je uređaj pravilno spojen s sajlama ograde (žice da nisu pokidane)?
  3. Da li je žica uzemljenja spojena s uređajem i s šipkama uzemljenja?
  4. Da li postoji kratki spoj negdje uzduž ograde?
  5. Da li je neki od izolatora loš ili polomljen?