Početna

Bioraznolikost

Lastin rep na lavandi

Šišmiši

TAKSONOMIJA

KoljenoVertebrata (kralješnjaci)
RazredMammalia (sisavci)
RedChiroptera (šišmiši)
Broj vrstaoko 1300
Broj vrsta na teritoriju UNEP/EUROBATS Sporazuma        52
Broj vrsta u Europi45
Broj vrsta u Hrvatskoj34


Šišmiši su vrlo važna skupina sisavaca koja s više od 1300 vrsta čini oko četvrtine ukupnog broja sisavaca na svijetu. Najveći broj vrsta šišmiša nalazimo u tropskom i suptropskom pojasu, dok prema polovima broj vrsta opada.

Šišmiši su iznimno važan dio svjetskih ekosustava - bitna su karika u prirodnom obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju čitavog niza biljaka koje cvatu noću, kontroliraju brojnost noću aktivnih kukaca, te tako predstavljaju indikator zdravlja okoliša. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja.

U umjerenom pojasu, pa tako i u Hrvatskoj šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Nastanjuju sve naše ekosustave, a što je veći broj vrsta prisutan na nekom području može se reći kako je  i njegov „indeks zdravlja" veći. Neke vrste obitavaju u špiljama, neke u šumama, neke u nadzemnim objektima poput kuća, zgrada, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa. Hrane se u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, iznad vode, oko svjetiljki, što ovisi o sklonosti pojedine vrste.

Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50 %, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Čak četvrtina ukupnog broja vrsta šišmiša nalazi se u pojedinoj kategoriji ugroženosti prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN).

U su tri vrste šišmiša ugrožene (EN), tri su osjetljive (VU), pet je nedovoljno poznatih vrsta (DD) i pet je gotovo ugroženih vrsta (NT), tako da se za 50% vrsta na teritoriju Hrvatske moraju primijeniti različite aktivnosti vezane uz zaštitu i očuvanje.

Ilustracija Chiroptera, autor: Ernst Haeckl
Ilustracija Chiroptera
Autor: Ernst Haeckl

Biologija i ekologija šišmiša

Eholokacija

Većina vrsta šišmiša orijentira se i prepoznaje plijen poput kukaca, plodove, cvjetove koje oprašuju pomoću eholokacije. Šišmiši ispuštaju ultrakratke zvučne signale koji se odbijaju od prepreka u prostoru i potencijalne hrane. Odjeke takvih zvučnih signala primaju ušima te procesuiraju u posebno prilagođenom živčanom sustavu. Na temelju „zvučne slike odjeka određuju mjesto, kut i teksturu prepreke ili plijena. Svaka vrsta šišmiša glasa se na specifičan način što je otkriveno snimanjem njihova glasanja pomoću ultrazvučnih detektora. Pomoću posebnih softvera znanstvenici i stručnjaci analiziraju snimljene signale te tako mogu provoditi čitav niz istraživanja. Mogu saznati koje se vrste nalaze na nekom području, gdje se hrane, kao i ograničenja ili prednosti koje vrste imaju zahvaljujući svom načinu glasanja. Oblik krila u uskoj je vezi s načinom eholokacije. U pravilu one vrste koje se glasaju na višim frekvencijama imaju šira i uža krila te na taj način mogu bolje prepoznati prepreke i plijen u gustoj vegetaciji. S druge strane, brzi letači uskih i dugih krila glasaju se na nižim frekvencijama koje dalje putuju kroz prostor te tako dobivaju zvučnu sliku na većim udaljenostima.

Na primjer:

Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak glasa se na konstantnim frekvencijama oko 82-84 kHz što mu omogućuje dobivanje zvučne slike odjeka na udaljenostima oko 5 do 10 metara. Na toj udaljenosti, ovisno o osjetljivosti ultrazvučnog detektora možemo ga snimiti ili čuti na ultrazvučnom detektoru.

SOCIJALNI ZVUČNI SIGNALI

Šišmiši osim u svrhu eholokacije ispuštaju i socijalne zvukove u svrhu komunikacije majka-mlado, označavanja teritorija, poziva u pomoć i privlačenja ženki. Tada ih možemo čuti jer se glasaju na nižim frekvencijama u čujnom području čovjeka.

Kako prepoznaju glatku površinu vode?

Ustanovljeno je da novorođeni šišmiši koji nikad prije nisu bili izloženi glatkoj vodenoj površini u zatočeništvu prepoznaju metalnu površinu kao površinu vode i s nje pokušavaju piti vodu. Ravna površina metala i glatka površina vode imaju iste akustičke vrijednosti. Dio zvučnog signala koji šišmiš ispušta se odbija s površine vode/metala u suprotnom smjeru, a dio se pod pravim kutom vraća natrag u obliku odjeka.

Eholokacija, ilustracija; autor: M. Ivanković Bielen
Eholokacija, ilustracija; autor: M. Ivanković Bielen

Eholokacija, ilustracija
autor: Mirela Ivanković Bielen

Krila i let

Šišmiši su jedini sisavci koji imaju aktivnu sposobnost leta. Fosili šišmiša stari oko 50 milijuna godina već su imali sve anatomske karakteristike kao današnji šišmiši. Krila šišmiša građena su od dvostrukog sloja kože kroz koju prolaze krvne žile, živci i mišićna vlakna. Članci prstiju produljeni su,a jedino je palac skraćen i slobodno viri iznad gornjeg brida krila. Oblik krila različit je u različitih vrsta šišmiša i uvjetuje način korištenja staništa. U pravilu, široka i kratka krila omogućuju spor i okretan let u zatvorenom području (primjerice unutar krošanja) dok duga i uska krila omogućuju brz i okretan let u otvorenom tipu staništa i ukazuju na migratorne vrste. Letna opna može se regenerirati u slučaju ozljede. Tako primjerice stariji šišmiši imaju izbrazdana krila s puno ožiljaka za razliku od mladih/jednogodišnjih šišmiša.

Koliko brzo mogu letjeti šišmiši?

Mnoge vrste šišmiša lete brzinama od 18 do 29 km/h, dok neke vrste mogu letjeti i brže od 50 km/h (Tadarida taeniotis - sredozemni slobodnorepac i Nyctalus noctula - rani večernjak).

Prehrana šišmiša umjerenog pojasa

Sve vrste šišmiša umjerenog pojasa, pa tako i u Hrvatskoj, hrane se kukcima i paucima. Primjerice, riječni šišmiš - Myotis daubentonii hvata plijen i u zraku, ali ga prvenstveno sakuplja s površine vode. Takvu sposobnost imaju još samo dvije vrste šišmiša u Europi: dugonogi šišmiš, Myotis capaccinii i močvarni šišmiš, Myotis dasycneme.

Najveća i jedna od najrjeđih vrsta šišmiša u Europi - veliki večernjak, Nyctalus lasiopterus, dodatno se hrani manjim pticama koje migriraju u jesen u toplija područja. Ova vrsta tijekom dnevnih migracija može prijeći udaljenost od 130 kilometara.

Dugonogi šišmiš, Myotis capaccinii, u Španjolskoj i Italiji hrani se i manjim vrstama riba koje sakuplja s mirne površine vode.

Zanimljivosti

Najmanji šišmiš

Craseonycteris thonglongyai - šišmiš bumbar, teži najviše 2 grama
kategorija ugroženosti: osjetljiva vrsta (VU)

Vrsta obitava u spiljama Mianmara i Tajlanda. Hrani se kukcima koje hvata u letu. Ugrožavaju je turistički posjeti špiljama, posjeti špiljama u vjerske svrhe, kao i posjeti zbog sakupljanja guana (izmeta) za gnojivo.
 

Najveći šišmiš

Acerodon jubatus - zlatoglavi plodojedi šišmiš, teži do 1,1, kg;
kategorija ugroženosti - ugrožena vrsta (EN )

Ova vrsta obitava isključivo na Filipinima (endem Filipina). Vrsta je ugrožena zbog lova radi mesa koje se prodaje na tržnicama i gubitka staništa, pa je nestala s većine filipinskih otoka. Procjenjuje se da je na Filipinima preostalo svega 6-7% primarnih šuma u kojima se ova vrsta okuplja u velikim kolonijama. Hrani se plodovima raznih vrsta smokvi (Ficus sp).

Pteropus vampyrus - golema leteća lisica (letipas); ima najveći raspon krila - do 1,5 metar, pa i više;
kategorija ugroženosti: gotovo ugrožena vrsta (NT)

Vrsta je rasprostranjena na području jugoistočne Azije. Šišmiši ove vrste hrane se plodovima, ali i polenom i nektarom raznih biljaka. Vrlo su važni u rasprostranjivanju tropskih i suptropskih biljaka čiji su plodovi ekonomski vrijedni za stanovništvo toga dijela svijeta (npr. durijan, kokos). Kolonije šišmiša ove vrste obitavaju u primarnim šumama te mangrovima obalnih područja. Kao i zlatoglavi plodojedi šišmiši i oni se pri orijentaciji oslanjaju primarno na vid tijekom noćnog leta. Vrstu ugrožava prekomjerni lov radi mesa i sporta. U nekim dijelovima jugoistočne Azije goleme leteće lisice jedu i plodove u kultiviranim voćnjacima, pa se smatraju štetnicima i zbog toga usmrćuju.
 

Najbrži šišmiš

Tadarida brasiliensis - meksički slobodnorepac: leti brzinom i preko 85 km/h
kategorija ugroženosti: najmanje zabrinjavajuća (LC)

Ova vrsta široko je rasprostranjena u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi. Šišmiši ove vrste obitavaju u zgradama, šupljinama stabala, ispod mostova te u spiljama. U spilji Bracken Cave u Texasu nalazi se najveća kolonija meksičkih slobodnorepaca koja broji između 20 i 40 milijuna životinja. Love u raznim staništima - od pustinja do borovih i hrastovih šuma. Svaki šišmiš tijekom noći pojede između 200 i 600 kukaca (uglavnom noćnih leptira, ali i kornjaša, letećih mrava i drugih vrsta). Procijenjeno je da populacija meksičkog slobodnorepca iz Teksasa godišnje pojede između 6000 i 18000 tona kukaca, od kojih mnoge vrste predstavljaju štetnike u poljoprivredi.
 

Rekorderi u dugovječnosti

Najstariji šišmiš na svijetu je Myotis brandtii - brkati šišmiš; 41 godina
kategorija ugroženosti: najmanje zabrinjavajuća (LC)

Mužjak Brandtovog šišmiša star 41 godinu nađen je 2005. godine u spiljama sibirskog dijela Rusije. Šišmiš je prstenovan 1964. godine i na taj način određeno je da je ovaj šišmiš u divljini preživio najmanje 41 godinu.

Prije te vrste rekord od 34 godine držao je mužjak šišmiša vrste Myotis lucifugus iz Sjedinjenih Američkih Država. U oba slučaja riječ je o mužjacima, a kao mogući razlog navodi se da su mužjaci izloženi manjem energetskom opterećenju od ženki koje donose na svijet i othranjuju mlade.

Životni vijek dulji od 20 godina zabilježen je za 22 vrste šišmiša, dok je za 6 vrsta dulji od 30 godina. Šišmiši su obzirom na svoju veličinu rekorderi u dugovječnosti. Ta skupina sisavaca krši pravilo prema kojem manje vrste sisavaca žive kraće. Naime, ovaj šišmiš živio je čak 9,8 puta dulje od očekivanog Kvocijenta dugovječnosti. Znanstvenici pretpostavljaju da se tajna dugovječnosti šišmiša krije u činjenici da životinje štede energiju tijekom hibernacije i dnevne letargije. One vrste šišmiša koje hiberniraju u pravilu žive čak šest puta dulje od onih vrste koje ne hiberniraju. Zbog toga su šišmiši vrlo interesantna skupina u gerontološkim istraživanjima. Prema nekim istraživanjima navodi se da je vrsta Myotis lucifugus otporna na oštećenja stanica zbog oksidacije.
 

Podlutsky A.J., Khritankov A.M., Ovodov N.D., Austad S.N. 2005, A new field record for bat longevity. The Journals of Gerontology, 60 (11): 1366-1368.

UNEP/EUROBATS MEĐUNARODNO VAŽNA PODZEMNA SKLONIŠTA ZA ŠIŠMIŠE HRVATSKOJ

UNEP/EUROBATS Međunarodno važna podzemna skloništa za šišmiše u Hrvatskoj

Špilje, rudnici, utvrde i tuneli imaju važnu ulogu u životnom ciklusu velikog broja vrsta šišmiša rasprostranjenih u Europi. Šišmiši u njima mogu boraviti tijekom cijele godine, samo tijekom hibernacije ili u ljetnom razdoblju tijekom odgoja mladih te tijekom proljetnih i jesenskih migracija. UNEP/EUROBATS Sporazum prepoznao je važnost takvih staništa te je na sastanku zemalja članica u Bonnu, Njemačka  1998, usvojena Rezolucija 2.4. koja je započela projekt koji bi trebao odrediti i popisati najvažnija podzemna skloništa šišmiša na teritoriju Sporazuma. Usporedno je Stručno vijeće Sporazuma pripremilo Smjernice za zaštitu i upravljanje podzemnim skloništima u kojima se nalaze šišmiši. Prvi popis Međunarodno važnih skloništa za šišmiše pripremljen je 2010. godine, a revidirani, važeći popis predan je 2014. godine  i prihvaćen na Sastanku zemalja članica u Briselu, Belgija 2014, i kao takav se nalazi objavljen na stranicama Sporazuma. Na teritoriju Sporazuma baza obuhvaća 1895 međunarodno važnih podzemnih skloništa za šišmiše.

Na temelju dostupnih podataka tadašnjeg Državnog zavoda za zaštitu prirode (danas Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), 2014. godine evaluirani su podaci iz radova i izvještaja te je izrađen revidirani popis koji je predan tajništvu UNEP/EUROBATS Sporazumu. Svako sklonište sadrži sljedeće podatke: koordinate, ime objekta, tip objekta, primarno korištenje (porodiljska kolonija, hibernacija, migracije, cjelogodišnje korištenje), ime i kod POVS područja (Natura 2000 područja), biogeografsku regiju u kojoj se nalazi, broj vrsta šišmiša koji je u skloništu zabilježen i zaštita skloništa. Za svaku vrstu u skloništu navedena je godina u kojoj je zabilježen najveći broj jedinki od 1994. godine te način korištenja skloništa.

U Hrvatskoj je zabilježeno 55 međunarodno važnih podzemnih skloništa. U podzemna skloništa uvrštene su špilje, jame, rudnici, željeznički tuneli i tuneli za odvodnju. Ukupno je u ovim podzemnim skloništima zabilježeno 22 vrsta šišmiša od 33 prisutne u Hrvatskoj. U pravilu, najveće hibernacijske kolonije nalaze se u kontinentalnoj biogeografskoj regiji, dok su u mediteranskoj najveće porodiljne kolonije većine vrsta. Od navedenih, 3 skloništa su i geomorfološki spomenici prirode: Markova jama u Istri, špilja Vrlovka, i špilja Veternica. Više od 10 vrsta šišmiša zabilježeno je u Veternici, Uviraljki i Barićevim špiljama što je vjerojatno rezultat većeg istraživačkog napora.

U Ekološkoj mreži Natura 2000 nalaze se svih 55 skloništa te je za sve zahvate, planove i programe potrebno sagledati utjecaj na vrste šišmiša koji su ciljevi očuvanja pojedinih skloništa. Nadalje, potrebno je pažljivo planirati speleološka istraživanja u kritičnim razdobljima ovisno o godišnjem razdoblju korištenja špilje od strane šišmiša.

U tijeku su terenska istraživanja s ciljem ocjene stanja i evaluacije korištenja tijekom godine postojećih podzemnih skloništa te dodavanje novih na popis koji će biti pripremljen do kraja 2023. godine (u sklopu projekta KK.06.5.1.03.0001 Razvoj sustava praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova, Grupa predmeta nabave 4: Izrada i razvoj programa praćenja za šišmiše s jačanjem kapaciteta dionika sustava praćenja i izvješćivanja).

Međunarodno važna podzemna skloništa šišmiša u RH

Popis međunarodno važnih skloništa za šišmiše u RH

Broj

skloništa

Naziv podzemnog skloništa

Tip skloništa

Primarno korištenje tijekom godine

Broj vrsta

Procjena zaštite skloništa

1

Baldina jama

špilja

cijele godine

5

otežan pristup objektu

2

Barićeve špilje (sinonim Barićeva špilja)

špilja

cijele godine

11

nezaštićeno

3

Čepić tunel

tunel za odvodnju vode

porodiljne kolonije

4

nezaštićeno

4

Ćulumova velika pećina (sinonim Ćulumova)

špilja

cijele godine

7

nezaštićeno

5

Dobra voda

prostor ispod blokova kamenja s otvorima

porodiljne kolonije

3

nezaštićeno

6

Duboška Pazuha, otok Hvar

špilja

porodiljne kolonije

3

nezaštićeno

7

Glogova jama

špilja

hibernacijske kolonije

1

otežan pristup objektu

8

Golubinka, Dugi otok

špilja

porodiljne kolonije

2

otežan pristup objektu

9

Golubnjača

špilja

hibernacijske kolonije

3

otvoreno za javnost- turizam

10

Gradusa špilja

špilja

cijele godine

8

nezaštićeno

11

Izvor Krke špilja - ulaz HE (sinonim Izvor Krke)

tunel

porodiljne kolonije

2

zaštićeno ogradom i/ili vratima

12

Izvor Krnjeze

špilja

porodiljne kolonije

2

otežan pristup objektu

13

Izvor rijeke Bijele

špilja

porodiljne kolonije

7

nezaštićeno

14

Jamina

špilja

migracijsko/sezonsko sklonište

1

otežan pristup objektu

15

Jopićeva špilja - Bent sustav (sinonim Jopićeva jama)

špilja

hibernacijske kolonije

4

otežan pristup objektu

16

Kraljicina špilja, otok Vis (sinonim Kraljićina špilja, Island Vis)

špilja

migracijsko/sezonsko sklonište

2

nezaštićeno

17

Kuštrovka špilja

špilja

hibernacijske kolonije

5

nezaštićeno

18

Kuterevčeva špilja

špilja

porodiljne kolonije

3

nezaštićeno

19

Mandalina

špilja

porodiljne kolonije

3

nezaštićeno

20

Markova jama (sinonim Markova jama, Tar)

špilja

porodiljne kolonije

3

otežan pristup objektu

21

Medova buža

špilja

porodiljne kolonije

6

nezaštićeno

22

Medveđa ropa, otok Lastovo

špilja

porodiljne kolonije

3

nezaštićeno

23

Miljacka II

špilja

porodiljne kolonije

8

nezaštićeno

24

Modra špilja, Plitvice

špilja

porodiljne kolonije

4

otežan pristup objektu

25

Panjkov ponor-Varićakova špilja sustav

špilja

hibernacijske kolonije

2

nezaštićeno

26

Pušina jama

špilja

hibernacijske kolonije

1

otežan pristup objektu

27

Rastik (sinonim Rastik špilja)

špilja

hibernacijske kolonije i migracijsko/sezonsko sklonište

5

nezaštićeno

28

Stražbenica

špilja

migracijsko/sezonsko sklonište

3

nezaštićeno

29

Stražnica

špilja

porodiljne kolonije

1

otežan pristup objektu

30

Sustav Crvenkuša-Tamnica (ranije kao Suhi Rumin jama)

špilja

porodiljne kolonije

7

otežan pristup objektu

31

Sustav Matešićeva - Popovačka špilja (sinonim Matešića pećina)

špilja

cijele godine

8

nezaštićeno

32

Škarin Samograd

špilja

porodiljne kolonije

6

nezaštićeno

33

Špilja u kamenolomu Tounj

špilja

hibernacijske kolonije

3

nezaštićeno

34

Špilja u uvali Pišćena, otok Hvar

špilja

porodiljne kolonije

1

nezaštićeno

35

Topla peć na Krupi (sinonim Topla peć, Krupa)

špilja

cijele godine

5

nezaštićeno

36

Topla pećina, Ključ, Drniš (sinonim Topla peć, Čikola)

špilja

cijele godine

5

otežan pristup objektu

37

Tounjčica špilja

špilja

cijele godine

5

nezaštićeno

38

Tradanj

špilja

porodiljne kolonije

6

otežan pristup objektu

39

Trbušnjak

špilja

porodiljne kolonije

5

nezaštićeno

40

Tunel 1, Mihanići

željeznički tunel

porodiljne kolonije

5

nezaštićeno

41

Tunel 3, Mihanići

željeznički tunel

porodiljne kolonije

5

nezaštićeno

42

Uviraljka

špilja

hibernacijske kolonije

12

otežan pristup objektu

43

Velika Kusača

špilja

porodiljne kolonije

3

nezaštićeno

44

Veliki rudnik bazalta, Banovo brdo (sinonim Banovo brdo)

rudnik

cijele godine

5

nezaštićeno

45

Veternica

špilja

cijele godine

16

zatvoreno ogradom i vratima i otvoreno za javnost- turizam

46

Vilina špilja - izvor Omble

špilja

porodiljne kolonije i migracijsko/sezonsko sklonište

7

otežan pristup objektu

47

Vištičina jama

špilja

hibernacijske kolonije

5

otežan pristup objektu

48

Vodena peća (sinonim : Vodena jama, Rumin)

špilja

hibernacijske kolonije i migracijsko/sezonsko sklonište

7

nezaštićeno

49

Vora rudnici, otok Vis

špilja

hibernacijske kolonije

1

nezaštićeno

50

Vratolom

špilja

porodiljne kolonije

6

otežan pristup objektu

51

Vrbničko polje, tunel, otok Krk

tunel za odvodnju vode

porodiljne kolonije

8

nezaštićeno

52

Vrlovka

špilja

cijele godine

7

zatvoreno vratima i otvoreno za javnost- turizam

53

Zagorska peć kod Novog Vinodola (sinonim Zagorska špilja, Novi Vinodolski)

špilja

cijele godine

6

nezaštićeno

54

Zatonska špilja (sinonim Zatonska=Rafova špilja)

špilja

porodiljne kolonije

3

nezaštićeno

55

Zelena špilja, Bunić

špilja

porodiljne kolonije i migracijsko/sezonsko sklonište

5

nezaštićeno


 

Poster snip

Izvori:

Hamidović, D. (2017): Međunarodno važna podzemna skloništa za šišmiše u Hrvatskoj, Međunarodni znanstveno-stručni skup “Georaznolikost, geobaština i geoturizam u Krškim područjima”, Perušić, 18.-19.2.2017., Zbornik sažetaka (Buzjak N. Paar D. ur.), Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek; Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na području Zagrebačke županije „Zeleni prsten”, Samobor: 17. (poster).

Mitchell-Jones, A. J., Bihari, Z., Masing, M. & Rodrigues, L. (2007): Protecting and managing underground sites for bats. EUROBATS Publication Series No. 2, (English version). UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, Germany, 38 pp.; http://www.eurobats.org/sites/default/files/documents/publications/publication_series/pubseries_no2_english_3rd_edition.pdf

Conservation of Key Underground sites: the database, http://www.eurobats.org/activities/intersessional_working_groups/underground_sites