Početna

Nacionalna klasifikacija staništa Republike Hrvatske

EUROPSKE KLASIFIKACIJE STANIŠTA

Klasifikacija stanišnih tipova razvija se u Europi već dvadesetak godina, a intenzivan rad na ovoj problematici započeo je upravo za potrebe donošenja propisa u zaštiti prirode. U vrijeme pripremanja Direktive o pticama, početkom 1980-tih godina prihvaćena je tipologija dvoznamenkastog označavanja stanišnih tipova. Sljedeći korak načinjen je tijekom donošenja Direktive o staništima - 1991. godine u okviru projekta CORINE-Biotopes kada je izrađena klasifikacija stanišnih tipova zastupljenih u tadašnjih 12 EU članica. Ova se klasifikacija dalje razvijala i proširila na područje cijele Europe kroz projekt izrade PHYSIS baze podataka o stanišnih tipovima.

Danas najkorištenija europska klasifikacija je EUNIS čija primjena postaje obvezna u izradi redovnih izvješća svake zemlje za Europsku agenciju za okoliš (EEA).

Usprkos stalnom razvoju europske klasifikacije stanišnih tipova, niti jedna od njih ne pokriva sve specifičnosti pojedinih zemalja pa se u mnogima pristupilo izradi nacionalnih klasifikacija stanišnih tipova. I u Hrvatskoj se tijekom provođenja projekta Smaragdna ekološka mreža za Vijeće Europe (2002.), prilikom koje su se utvrđivala europski važna staništa zastupljena u Hrvatskoj, došlo je do zaključka da europske klasifikacije nisu dostatne za iskazivanje ukupnog bogatstva i raznolikosti stanišnih tipova Hrvatske, naročito u skupinama podzemnih i morskih staništa.

 

NACIONALNA KLASIFIKACIJA STANIŠTA  RH

Za potrebe provođenja projekta Kartiranje staništa kojega je 2002. godine tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja naručilo od tvrtke OIKON d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju, počelo se raditi na donošenju Nacionalne klasifikacije stanišnih tipova (NKS). Posebno se vodilo računa da NKS bude kompatibilan s europskim klasifikacijama za potrebe međunarodne suradnje i provođenja međunarodnih propisa te je načinjen i "ključ" za pretvaranje stanišnih tipova NKS-a u odgovarajuće klase PHYSIS i EUNIS klasifikacije. U radu su sudjelovali kompetentni znanstvenici, a pri kraju projekta Ministarstvo je osnovalo Radnu skupinu za NKS koja je u travnju 2004. godine donijela i predala Ministarstvu kulture prvu verziju Nacionalne klasifikacije staništa (NKS ver.1). Ministarstvo je ovaj materijal, zajedno sa svim rezultatima projekta Kartiranje staništa predalo Državnom zavodu za zaštitu prirode (danas Hrvatska Agencija za okoliš i prirodu HAOP) koji je temeljem Zakona o zaštiti prirode zadužen za stručne poslove u zaštiti prirode.

U Zavodu je dodatno izrađen "ključ" za pretvaranje NKS klasa u CORINE stanišne tipove propisane Direktivom o staništima kako bi se utvrdila zastupljenost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova zaštićenih Direktivom u Hrvatskoj.

Zavod je kroz svoj stručni rad uvidio potrebu dopuna NKS-a i tako je prvom revizijom NKS-a dodano stanište vrištine bujadnice s običnom borovicom te tri kompleksna staništa. Nakon prve revizije staništa objavljen je Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 7/06) koji je sadržavao drugu revidiranu verziju NKS-a (NKS ver. 2).

Daljnje nadopune bile su potrebne jer je otkriveno da postoji još nekoliko stanišnih tipova iz Direktive koja nisu navedena u NKS-u, a zastupljena su u Hrvatskoj te ih je potrebno zaštititi. Zbog toga je druga  verzija NKS-a dopunjena sljedećim stanišnim tipovima, čiji su opisi preuzeti iz europske PHYSIS baze podataka: panonski slani travnjaci, karbonatna vrela, cretne brezove šumice na sfagnumskom cretu, galerije oleandra, šume i nasadi pinije i primorskoga bora, sedrotvorne riječne zajednice i sedrotvorna vegetacija na slapovima. Nova verzija NKS-a (NKS ver. 3) završena je 2009. godine te je objavljena u Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 119/09).

Nove promjene donesene su 2014. godine i odnosile su se na klasifikaciju šumskih staništa NKS-a. U prethodnim verzijama NKS-a bila su opisana 104 prirodna i 28 antropogenih šumskih staništa; 96 na četvrtoj, a 8 na petoj razini klasifikacije. Prilikom rada na terenu, prije svega prilikom kartiranja manjih šumskih površina, uočene su brojne nelogičnosti zbog kojih je provedena nova revizija. Kao rezultat revizije NKS sada opisuje 107 prirodnih šumskih staništa (od kojih je 16 novih), a revizija je obuhvatila slijedeće promjene:

  • određeni broj stanišnih tipova zamijenjen je novim, potpunije istraženim i znanstveno dokazanim srodnim tipovima
  • u NKS uvrštene su nove asocijacije (stanišni tipovi) koje u vrijeme stvaranja prvog NKS-a nisu bile poznate na području Republike Hrvatske
  • izbačeni su pojedini stanišni tipovi za koje je ustanovljeno da predstavljaju degradacijske stadije glavnoga (primarnoga) tipa, kao i stanišni tipovi koji su bili temeljeni na edifikatorskoj ulozi hrasta duba, čiju diferencijaciju od hrasta medunca ne potvrđuju znanstvena istraživanja i njegov samostalni taksonomski status nije dokaza
  • izbačen je određeni broj stanišnih tipova budući da u Hrvatskoj do sada nije utvrđen;
  • određeni broj stanišnih tipova točnije je nomenklaturno određeni;
  • veći broj stanišnih tipova je preciznije i prepoznatljivo opisan;
  • određen broj stanišnih tipova ujedinjen je s poznatijim i zastupljenijim tipom vrlo sličnoga flornoga sastava, ekoloških uvjeta i iste sinsistematike;
  • 8 heterogenih stanišnih tipova koji su dosad bili svrstani na petu razinu NKS-a (pri čemu kriteriji svrstavanja u petu razinu nisu bili jasni), prebačeni su na četvrtu razinu;

Četvrta revidirana verzija NKS-a (NKS ver. 4) objavljena je 2014. godine u Pravilniku o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima (NN 88/14) čijim objavljivanjem prestaju važiti Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 7/06) kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 119/09).

Tijekom izrade Karte kopnenih nešumskih staništa Republike Hrvatske provedena je nova revizija NKS-a, koordinirana od strane profesorice Jasminke Topić, stručnog i znanstvenog savjetnika na projektu. 42 novo opisana stanišna tipa su: rezultati novih spoznaja proizašlih tijekom terenskih aktivnosti ovog projekta, stanišni tipovi nedavno objavljeni u znanstvenim člancima ili otkrića znanstvenika u sklopu drugih znanstvenih i terenskih istraživanja. Dodatno je stanišni tip prethodno opisan pod NKS kodom D.3.2.1.1. (Termofilne poplavne šikare) precizno klasificiran te podijeljen u 7 stanišnih tipova, zahvaljujući pomoći i potpori Nenada Jasprice, izvanrednog profesora na Institutu za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, a profesor Joso Vukelić sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dodatno je usavršio šumska staništa NKS-a. Nova klasifikacija (NKS ver. 5) uskoro će biti objavljena u pravilniku.