Zmije su raznoliki i šaroliki kralješnjaci. Od najmanje sljeparice s Barbadosa (Tetracheilostoma carlae), čiji odrasli primjerci budu dugi tek oko 10 cm, do 100 puta duljeg mrežastog pitona (Malayopython reticulatus), preko 3900 danas živućih vrsta pokriva cijeli spektar boja, oblika i uzoraka. Žive na svim kontinentima osim na Antarktici, od vrućih pustinja u nizinama, do hladnih planinskih vrhova. Pužu po tlu, penju se na stabla, plivaju, rone, neke čak i lete (jedre)…
Njihova sveprisutnost i širok spektar zauzetih ekoloških niša znači da su ujedno i neizostavne sastavnice životnih zajednica oko nas. To je prepoznato i od strane čovjeka i ušlo je u narodne predaje. Tako se krajem 19. stoljeća moglo čuti:„Zmija kućarica ne smije se ubiti, jer bi onda netko u kući umro ili bi kod marve bilo kvara“ ili „Bjelica dobra je kod kuće, ima je svaka kuća, i ta je sretna; gdje je ona, tamo je dobro blago“. Logično – zmije se prvenstveno hrane malim glodavcima, koji šire bolesti poput mišje groznice – koja može biti pogubna. Zmija kućarica ili čuvarkuća nazivi su koji nisu vezani uz specifičnu vrstu zmije, no najčešće se pojavljuju uz crvenkrpicu (Zamenis situla), Eskulapovu zmiju (bjelica; Zamenis longissimus), koje su pritom prepoznate kao bezopasne vrste… ali u nekim krajevima – i za poskoka (Vipera ammodytes). Tada on jest prepoznat kao zmija otrovnica, no i dalje je bio poželjan gost, a suživot s uzajamnim uvažavanjem je bio potican (uz dodatni oprez ukućana).
Ovakve priče možda se čine suludima iz današnje perspektive, s obzirom da su zmije danas u pravilu spominjane u negativnom kontekstu. No ta negativnost proizlazi iz straha i neznanja. Stoga na svjetski dan zmija prisjetimo se nekoliko znanstveno utemeljenih činjenica o zmijama.
Zmije su, u Hrvatskoj i svijetu, ugrožena skupina. Među najvećim pritiscima i prijetnjama za njihov opstanak svakako su gubitak staništa i klimatske promjene, ali i progon od strane čovjeka. Njihova brojnost u prirodi se, iz godine u godinu, smanjuje. Jedna od posljedica toga su i učestalije pojave žarišta mišje groznice.
U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od čega su tri otrovnice iz porodice ljutica (poskok, riđovka i planinski žutokrug). Preostalih 12 vrsta bezopasno je za čovjeka. Njihova aktivnost ponajprije ovisi o temperaturi okoliša. Iako svoju radnu temperaturu postižu sunčanjem, za vrijeme velikih vrućina povlače se u svoje zaklone. Susret sa zmijom u prirodi nije nešto čega biste se trebali bojati. Za početak, to je rijetkost, čak i na lokacijama gdje zmija ima relativno mnogo, a može se i dodatno umanjiti pridržavanjem osnovnih naputaka ponašanja u prirodi i poznavanjem vrsta koje dijele svoj životni prostor s ljudskim. Za što bezbrižniji boravak u prirodi preporučamo nošenje odgovarajuće odjeće i obuće – dugih hlača i visoke, čvrste obuće (npr. gojzerice, čizme), kako bi se noge zaštitile od eventualnog ugriza. Također, treba uvijek pripaziti gdje se staje, a prije odmora provjeriti mjesto na koje želimo sjesti te ne dodirivati nepregledna mjesta rukama (izbjegavati blizinu grmlja, nakupine kamenja ili granja i sl.). U slučaju nailaska na zmiju ne treba paničariti niti je slučajno pokušavati uhvatiti. Zmiju je potrebno polako zaobići ukoliko je to moguće i nastojite ju ne uznemiravati, a ako se nalazi na putu koji to onemogućava možete ju pošpricati običnom vodom ili zaplašiti udarcima (nogom) o tlo te pustiti da sama otiđe svojim putem. Pri tom će najčešće zmija otići od nas, a ako krene prema nama, to je zato što se nalazimo između nje i najbližeg skloništa u koje se zaputila. U tom slučaju, dovoljno je ili lagano pomaknuti se u stranu, ili pričekati mirno dok se zmija sama ne makne.
Iako je strah od zmijskog ugriza velik, treba imati na umu da su statistički veće šanse da osoba smrtno strada od uboda pčele, udara groma ili u prometnoj nesreći. U slučaju ugriza zmiju nemojte pokušati uhvatiti ili usmrtiti, kako bi je odnijeli liječniku, zato što to nije potrebno – isti je protuotrov za sve tri ljutice, a pokušajem ulova zmije može se samo povećati šansu zadobivanja još ugriza.
U Republici Hrvatskoj strogo je zaštićeno 12 vrsta zmija sukladno Zakonu o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj 80/2013, 15/2018, 14/2019 i 127/2019), odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama („Narodne novine“ broj 144/2013 i 73/2016). Neke od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim zmijama su sljedeće: namjerno hvatanje ili ubijanje, uznemiravanje, uništavanje ili uzimanje jaja, zatim držanje, prijevoz, prodaja i razmjena.
Više informacija o zmijama možete dobiti u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Crvena knjiga vodozemaca i gmazova
Imajte na umu da:
- zmije ne napadaju čovjeka, već se isključivo brane zato što se osjećaju ugroženo
- je za vrijeme boravka u prirodi potrebno koristiti odgovarajuću obuću, odjeću i opremu te se odgovorno ponašati
- je pri susretu sa zmijom važno ostati smiren, pokušati zaobići zmiju ili ju uplašiti udarcima nogom/ štapom u tlo
- ne treba hvatati zmiju niti ju pokušati ozlijediti