... iz tehničkih smjernica za razvrstavanje otpada (2018/C 124/01) , Prilog 2....
Izvori podataka i osnova informacija o opasnim tvarima
Nakon što se analizira koje se tvari nalaze u predmetnom otpadu, treba analizirati jesu li utvrđene tvari opasne tvari te kako će se odrediti njihovo kemijsko razvrstavanje. U Prilogu 2. pružaju se smjernice o ispitivanju kojim se utvrđuje jesu li identificirane tvari opasne te o njihovu razvrstavanju. Nadalje se opisuju izvori podataka koji pružaju relevantne informacije za tu svrhu. Glavni izvori podataka prikazani su na slici 5. Upućivanja se odnose na odgovarajuća poglavlja ovog dokumenta (sivi okvir) te na službeni izvor (plavi okvir). Dodatna objašnjenja o izvorima podataka te informacije o njihovu hijerarhijskom poretku navedeni su u odgovarajućim stavcima u nastavku.
2.1 Razvrstavanje tvari kao opasnih u skladu s Uredbom CLP
U brojnim je slučajevima odlučujući kriterij za dodjelu zrcalnog opasnog unosa ili zrcalnog neopasnog unosa prisutnost „opasnih tvari”, u skladu s kriterijima HP i odgovarajućim graničnim vrijednostima koje se nalaze u Prilogu III. ODO-u (podrobnije vidjeti Prilog 3. ovom dokumentu). U Uredbi EU-a CLP navedeni su kriteriji za procjenu opasnosti tvari za fizičko zdravlje ljudi i okoliš. Opasna je tvar ona tvar kojoj je dodijeljena šifra oznake upozorenja kad se razvrstava u skladu s Uredbom CLP. Informacije o tome koje se šifre oznake upozorenja dodjeljuju kojoj tvari mogu se dobiti na temelju usklađenih razvrstavanja, a kada nisu dostupne mogu se dobiti djelomično na temelju samorazvrstavanja (za koje je odgovoran operater i koje podliježe promatranju nadležnih tijela, pod pretpostavkom da samorazvrstavanje nije usklađeno) kako je opisano u sljedećim odjeljcima.
2.1.1 Usklađeno razvrstavanje tvari
Neke su tvari „službeno” razvrstane službenom odlukom na razini EU-a. Ta se razvrstavanja nazivaju „usklađenim razvrstavanjima” i navedena su u tablici 3. u dijelu 3. Priloga VI. Uredbi CLP.
Usklađenim razvrstavanjem dobivaju se informacije o kemijskom razvrstavanju i označivanju tvari:
Šifra oznake upozorenja Šifra dodijeljena razredu i kategoriji opasnosti. Na primjer, karcinogen može biti „H350” ili „H351”.
Razred opasnosti Priroda opasnosti. Na primjer, karcinogen je „Karc.”
Kategorija opasnosti Potkategorija razreda opasnosti kojom se opisuje ozbiljnost opasnosti. Na primjer, karcinogen može biti „1A”, „1B” ili „2”.
Razredi i kategorije opasnosti prikazani u tablici 3. u dijelu 3. Priloga VI. Uredbi CLP imaju pravnu prednost pred svim drugim izvorima informacija o tim razredima i kategorijama opasnosti i moraju se primjenjivati za razvrstavanje. Treba napomenuti da usklađeno razvrstavanje može biti nepotpuno kad obuhvaća samo razrede i kategorije opasnosti s popisa. Za informacije o terminologiji pogledajte Smjernice ECHA-e za CLP.
Tablica 3. u dijelu 3. Priloga VI. Uredbi CLP redovito se ažurira kako bi se prilagodila tehničkom napretku. Sadržava dvije vrste usklađenih razvrstavanja:
— usklađena razvrstavanja za određene tvari (kao što je npr. „olovni kromat”) i
— usklađena skupna razvrstavanja (kao što su npr. „spojevi olova”).
Usklađena razvrstavanja mogu se pronaći na Popisu razvrstavanja i označivanja, koji održava Europska agencija za kemikalije (ECHA) (vidjeti odjeljak 2.1.3.). U slučaju da postoji usklađeno razvrstavanje za određenu tvar, to razvrstavanje treba imati prednost pred usklađenim skupnim razvrstavanjem.
2.1.2 Samorazvrstavanje
Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici tvari obvezni su provoditi samorazvrstavanje na temelju Uredbe CLP (kako se zahtijeva Uredbom CLP i u okviru za registraciju tvari na temelju Uredbe REACH), koje se određuje primjenom kriterija za razvrstavanje prema CLP-u.
Ista tvar može biti višestruko razvrstana zbog:
— različitog sastava, oblika ili fizikalnog stanja tvari koja se stavlja na tržište,
— nedostatnih informacija koje je proizvođač naveo za procjenu razreda ili kategorije opasnosti (to se naznačava kao „nedostatni podaci”, „nejasni podaci” ili „jasni podaci, ali nedostatni za razvrstavanje”),
— različitih ili dodatnih podataka kojima proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik ima pristup ili koje je generirao.
Samorazvrstavanja se mogu upotrijebiti kako bi se utvrdili razredi i kategorije opasnosti koje su drugi podnositelji prijave već utvrdili, a koji nadilaze usklađeno razvrstavanje i trebaju služiti kao opća osnova informacija. Preporuča se provjeravanje osobito onih samorazvrstavanja koja imaju najveći broj podnositelja prijava. U tijeku su nastojanja da se podnositelji prijava usuglase o samorazvrstavanju. Međutim, ako nije dostupno usklađeno razvrstavanje te su za predmetne tvari dostupna samo samorazvrstavanja, posjednik otpada mora dati sve od sebe kako bi dodijelio razvrstavanje na temelju objavljenih samorazvrstavanja u Popisu razvrstavanja i označivanja te uzimajući osobito u obzir razvrstavanje koje je operateru kod kojeg nastaje otpad preneseno putem sigurnosno-tehničkog lista odgovarajuće tvari ili smjese.
2.1.3 Popis razvrstavanja i označivanja kao alat pretraživanja
Popis razvrstavanja i označivanja (https://echa.europa.eu/hr/regulations/clp/cl-inventory) kojim upravlja ECHA može se primijeniti za pretraživanje razvrstavanja tvari ili skupine tvari koje je relevantno u kontekstu razvrstavanja otpada (te za provjeru te informacije, ako je primjenjivo). Taj popis omogućuje jednostavno pretraživanje usklađenih razvrstavanja tvari ili skupine tvari jer sadržava informacije iz tablice 3. u dijelu 3. Priloga VI. Uredbi CLP. Isto tako sadržava samorazvrstavanja predviđena okvirom za registraciju tvari na temelju Uredbe REACH te obavijesti o neregistriranim tvarima (npr. uvoznika malih količina koji nemaju obvezu registracije). Kad u Popisu razvrstavanja i označivanja nije navedeno usklađeno razvrstavanje i navedeno je više od jednog samorazvrstavanja, baza podataka ECHA-e o registriranim tvarima (https://echa.europa.eu/hr/information-on-chemicals/registered-substances) može pomoći u nadopuni informacija dobivenih iz Popisa razvrstavanja i označivanja.
Nadalje, Popis razvrstavanja i označivanja preveden je na sve jezike EU-a.
Međutim, treba napomenuti da se sadržaj Popisa razvrstavanja i označivanja redovito mijenja te da ga treba razmatrati s oprezom (npr. neprestano se radi na konvergenciji razvrstavanja po tvari na Popisu razvrstavanja i označivanja).
U nastavku je primjer usklađenog unosa za „olovni kromat” (CAS broj 7758-97-6) kako je prikazan na Popisu razvrstavanja i označivanja.
Kako je prikazano na slici 6., „olovni kromat” razvrstan je na sljedeći način:
— Karc. 1B H350
— Repr. 1A H360Df
— TCOP 2 H373**
— Ak. toks. vod. okol. 1 H400
— Kron. toks. vod. okol. 1. H410
Kako bi se ocijenilo ima li predmetni otpad opasnih svojstava (vidjeti Poglavlje 3.2.2. i Prilog 3.) zbog svojeg sadržaja opasne tvari „olovni kromat”, potrebno je razmotriti informacije o razredu opasnosti, kategoriji opasnosti i šiframa oznaka upozorenja stavke „olovni kromat”.
2.2 Informacije o sastavu, svojstvima i gospodarenju otpadom od tvari/smjesa koje postaju otpad
Dobavljač mora dostaviti sigurnosno-tehnički list za tvari i smjese koje su prema CLP-u razvrstane kao opasne te za nerazvrstane smjese koje sadržavaju opasne tvari iznad određenih graničnih vrijednosti. Sigurnosno-tehnički list mora ispunjavati određene uvjete i biti u skladu s formatom iz članka 31. Uredbe REACH te mora sadržavati informacije o sljedećem:
— razvrstavanju tvari ili smjese u skladu s Glavom II. Uredbe CLP (odjeljak 2. sigurnosno-tehničkog lista); to može biti usklađeno razvrstavanje ili samorazvrstavanje (vidjeti odjeljak 2.1.),
— sastavu/sastojcima (odjeljak 3. sigurnosno-tehničkog lista),
— „uputama za odlaganje” (odjeljak 13. sigurnosno-tehničkog lista),
— scenarijima izloženosti (u Prilogu).
S tim informacijama na raspolaganju sigurnosno-tehnički list može biti koristan informacijski alat za daljnje korake u procjeni koje treba provesti tijekom razvrstavanja u skladu s popisom otpada nakon što određeni proizvod postane otpad.
Treba napomenuti da su u slučaju kad je proizvod koji postaje otpad smjesa dviju ili više tvari (npr. posuda s lakom) informacije o razvrstavanju za smjese općenito vrijedan izvor informacija te, drugo, da je potrebno služiti se razvrstavanjem za pojedinačne tvari iz smjese, a ne cjelokupnim kemijskim razvrstavanjem smjese. U odjeljku 3. sigurnosno-tehničkog lista navedena su razvrstavanja u skladu s Uredbom CLP za pojedinačne opasne sastojke smjese. Te se informacije mogu provjeriti ili dopuniti pretraživanjem Popisa razvrstavanja i označivanja (vidjeti odjeljak 2.1.3.).
Treba napomenuti da za tvari i smjese za koje sigurnosno-tehnički list nije obvezan te u slučaju raznih proizvoda mogu biti dostupni dobrovoljni informacijski listovi proizvoda koji nisu u skladu sa sigurnosno-tehničkim listom, ali mogu sadržavati informacije o sastavu i preporučenim praksama odlaganja.
Dodatne provjere preporučaju se u sljedećim slučajevima:
— ako su dostavljene informacije zastarjele (proizvod je odbačen dugo nakon što je posljednji put isporučen),
— ako postoji razlog na temelju kojeg se vjeruje da su informacije nepotpune, neprikladne ili netočne,
— ako informacije o postupku nastanka otpada ukazuju na mogućnost da su u otpadu prisutne dodatne tvari (npr. onečišćujuće tvari) koje nisu obuhvaćene sigurnosno-tehničkim listom.
2.3 Drugi izvori informacija
Osim izvora informacija navedenih u prethodnom poglavlju, može postojati i druga korisna literatura o prisutnosti i sadržaju tvari koje se potencijalno mogu nalaziti u otpadu. O odabiru izvora treba odlučiti za svaki zasebni slučaj. Opći primjeri mogućih izvora:
— referentni dokumenti o NRT-ima,
— priručnici o industrijskim procesima,
— sektorske bilješke Agencije za zaštitu okoliša SAD-a,
— informacije o postupcima i tvarima dobivene od proizvođača otpada (opisi postupaka),
— baze podataka o najčešćem sastavu određenih vrsta otpada.