Špilje, rudnici, utvrde i tuneli imaju važnu ulogu u životnom ciklusu velikog broja vrsta šišmiša rasprostranjenih u Europi. Šišmiši u njima mogu boraviti tijekom cijele godine, samo tijekom hibernacije ili u ljetnom razdoblju tijekom odgoja mladih te tijekom proljetnih i jesenskih migracija. UNEP/EUROBATS Sporazum prepoznao je važnost takvih staništa te je na sastanku zemalja članica u Bonnu, Njemačka 1998, usvojena Rezolucija 2.4. koja je započela projekt koji bi trebao odrediti i popisati najvažnija podzemna skloništa šišmiša na teritoriju Sporazuma. Usporedno je Stručno vijeće Sporazuma pripremilo Smjernice za zaštitu i upravljanje podzemnim skloništima u kojima se nalaze šišmiši. Prvi popis Međunarodno važnih skloništa za šišmiše pripremljen je 2010. godine, a revidirani, važeći popis predan je 2014. godine i prihvaćen na Sastanku zemalja članica u Briselu, Belgija 2014, i kao takav se nalazi objavljen na stranicama Sporazuma. Na teritoriju Sporazuma baza obuhvaća 1895 međunarodno važnih podzemnih skloništa za šišmiše.
Na temelju dostupnih podataka tadašnjeg Državnog zavoda za zaštitu prirode (danas Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), 2014. godine evaluirani su podaci iz radova i izvještaja te je izrađen revidirani popis koji je predan tajništvu UNEP/EUROBATS Sporazumu. Svako sklonište sadrži sljedeće podatke: koordinate, ime objekta, tip objekta, primarno korištenje (porodiljska kolonija, hibernacija, migracije, cjelogodišnje korištenje), ime i kod POVS područja (Natura 2000 područja), biogeografsku regiju u kojoj se nalazi, broj vrsta šišmiša koji je u skloništu zabilježen i zaštita skloništa. Za svaku vrstu u skloništu navedena je godina u kojoj je zabilježen najveći broj jedinki od 1994. godine te način korištenja skloništa.
U Hrvatskoj je zabilježeno 55 međunarodno važnih podzemnih skloništa. U podzemna skloništa uvrštene su špilje, jame, rudnici, željeznički tuneli i tuneli za odvodnju. Ukupno je u ovim podzemnim skloništima zabilježeno 22 vrsta šišmiša od 33 prisutne u Hrvatskoj. U pravilu, najveće hibernacijske kolonije nalaze se u kontinentalnoj biogeografskoj regiji, dok su u mediteranskoj najveće porodiljne kolonije većine vrsta. Od navedenih, 3 skloništa su i geomorfološki spomenici prirode: Markova jama u Istri, špilja Vrlovka, i špilja Veternica. Više od 10 vrsta šišmiša zabilježeno je u Veternici, Uviraljki i Barićevim špiljama što je vjerojatno rezultat većeg istraživačkog napora.