Ispitanici u Hrvatskoj nemaju povjerenja u sustav, ali razina odvajanja je relativno visoka, pokazalo je Istraživanje o navikama i osviještenosti te motiviranosti pojedinaca u području odvojenog sakupljanja komunalnog otpada na kućnom pragu, koje je proveo Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u suradnji s vanjskom agencijom za ispitivanje javnog mnijenja. Čak 72 % ispitanika odvaja otpad, 18 % to čini povremeno, a samo 9 % uopće ne odvaja otpad. Uočene su izražene regionalne razlike. Najviši udio odvajanja otpada zabilježen je u Sjevernoj Hrvatskoj (91 %) te u Istri, Primorju i Gorskom kotaru (86 %), potom u Lici i Banovini (82 %). Najniži udio zabilježen je u Dalmaciji, gdje samo 35 % ispitanika odvaja otpad, uz visok udio onih koji otpad odvajaju povremeno (30 %) ili uopće ne (35 %), pokazalo je istraživanje u kojem je sudjelovalo 1021 kućanstvo.
Prihodi kućanstva nemaju utjecaj na razinu odvojenog prikupljanja, ali veličina kućanstva i vrsta stambenog objekta imaju. Odvajanje otpada blago raste s brojem članova pa tako najviši udio bilježe kućanstva s četiri člana (78 %), dok je najniži u jednočlanim kućanstvima (69 %). Isto tako, ispitanici koji žive u kući (76 %) češće odvajaju otpad u odnosu na one koji žive u stanu (67 %). Također, kućanstva koja imaju vrt (80 %) ili okućnicu (77 %) češće odvajaju otpad od onih bez vrta (67 %) odnosno okućnice (68 %). Uz to, odvajanje otpada je češće u kućanstvima s kućnim ljubimcima (79 %), osobito s domaćim životinjama (83 %).
Najizraženija razlika vidljiva je kod kompostiranja – kućanstva koja provode kućno kompostiranje u vrlo visokom udjelu odvajaju otpad (89 %), dok je taj udio znatno niži kod onih koji ne kompostiraju (62 %).
Odvajanje otpada češće je među ženama (75 %) nego među muškarcima (65 %), a s dobi raste udio redovitog odvajanja otpada. Najniži udio bilježi skupina 18–29 godina (60 %), a najviši skupine 46–59 godina (78 %) i 60+ (77 %). Razlike prema razini obrazovanja su relativno male. Nešto viši udio bilježi skupina s osnovnoškolskim obrazovanjem (79 %), dok su srednjoškolci i visokoobrazovani na sličnoj razini (72 %). Ispitanici koji žive na selu (75 %) nešto češće odvajaju otpad nego oni u gradovima (71 %).
Otpad se odvaja najviše na kućnom pragu i putem spremnika na javnim površinama, a znatno manje putem reciklažnih dvorišta. Najviše ispitanika odvaja papir i karton (96,7 %) i plastiku (96,6 %), te staklo (82,9 %). Najmanje ih odvaja metal (69,5 %), glomazni otpad (77,9 %) i biootpad (71,2 %).
U Dalmaciji najmanje ispitanika odvaja otpad po svim kategorijama osim kategorije glomaznog otpada.
Biootpad je još uvijek velika nepoznanica
Razina informiranosti o odvajanju otpada može se ocijeniti od niske do umjereno dobre, a među ispitanicima iskazan je interes za dodatnim informacijama. Informacije o odvojenom prikupljanju, radu reciklažnih dvorišta i sličnom ispitanici najviše dobivaju od komunalnih tvrtki koje im odvoze otpad (48,2 %), putem interneta (40,7 %) te putem radija i TV-a. Ispitanici iz Zagreba i Dalmacije najviše informacija dobivaju putem interneta.
Iako postoji interes za dodatnim informacijama, značajan broj ispitanika (34,1%) ne zna provode li se izobrazno-informativne aktivnosti na njihovom području. S druge strane, većina ispitanika smatra da su potrebne dodatne aktivnosti o odvojenom sakupljanju, sprječavanju nastanka otpada i ponovnoj uporabi. Ispitanici su istaknuli kako bi dodatne informacije najradije primali putem informativnih letaka (53,7 %), radijskih i televizijskih emisija i spotova (30,2 %), javnih tribina (24,9 %) i postera (21,9 %).
Evidentna je neinformiranost o vrstama otpada koje se mogu odlagati u spremnike za biootpad. Značajan broj ispitanika u spremnik za biootpad odbacuje kožu i kosti (npr. pileća koža, pileće kosti i sl.) (30,6 %) i ostatke nepojedene hrane (37,9 %), što sustavi prikupljanja komunalnog otpada ne dopuštaju. Najveća razina neinformiranosti zabilježena je kod ispitanika s područja Dalmacije.
Također, gotovo trećina ispitanika nije upoznata s činjenicom da se biootpad koji se ne odvoji ne može naknadno reciklirati.
Ispitanici nemaju povjerenja u uspostavljeni sustav gospodarenja otpadom
Među ispitanicima koji ne odvajaju otpad kao najčešći razlozi se navodi nedostupnost infrastrukture i nepovjerenje u sustav. Infrastrukturne prepreke posebno su izražene u Dalmaciji, gdje 65 % ispitanika navodi da nema mogućnost odvojenog prikupljanja, a čak 92 % susreće se s poteškoćama u njegovu odvajanju.
Uz to, dio ispitanika smatra da je odvajanje otpada dodatno opterećenje uz svakodnevne obveze te izražava nepovjerenje u to da se odvojeno prikupljeni otpad doista dalje obrađuje na propisan način. Takvi stavovi mogu demotivirati građane, čak i kada infrastruktura postoji. Ispitanici su također izrazili potrebu za jednostavnijim sustavima i jasnijim uputama.
Ipak, istraživanje je pokazalo da je moguće promijeniti stav ispitanika koji još ne odvajaju otpad. Kod većine ispitanika najveći motivator za pojačano odvajanje otpada jest smanjenje cijene javne usluge, dok je kod ispitanika iz Zagreba i okolice najvažniji motivator sigurnost da se odvojeni otpad uistinu reciklira. Kao drugi važan motivator navode se češći odvoz otpada i veći broj spremnika za odvojeno prikupljanje. Edukacija i kazne nemaju značajnu ulogu.