Početna

Raznolikost staništa

Republika Hrvatska zahvaljujući svojem geografskom položaju, geologiji i klimi obiluje velikim brojem raznolikih staništa. Stanište, područje na kojem neki organizam živi, može biti različitih osobina.

Bez obzira na kojoj razini gledamo, živi svijet je prepun jedinstvenih malih ili velikih staništa, koja pojedinim živim organizmima pružaju ekološke niše i osiguravaju život. Ukoliko želimo sačuvati bioraznolikost potrebno je osigurati što veću raznolikost i prirodni izgled različitih stanišnih tipova.
 

Karakteristike staništa

VELIČINA

Prirodna staništa mogu zauzimati sasvim male površine! Na primjer, malena nakupina lišća morske cvjetnice izbačena na malenom pješčanom žalu, bogata je hranjivim tvarima i zadržava vlagu, pa predstavlja idealno stanište malenih izopodnih i amfipodnih račića (Talitrus saltator ili Orchestia gammarellus), puževa i drugih beskalješnjaka (na primjer kornjaš hitra Cicindela sp.). U potrazi za hranom tamo će se često naći i poneki ćurlin, poput vlastelice (Himantopus himantopus) ili morskog kulika (Charadrius alexandrinus) i uvećati raznolikost ovog malenog staništa.

Morski kulik (gore desno) i vlastelica hranu traže na pješčanim žalima
Morski kulik (gore desno) i vlastelica hranu traže na pješčanim žalima

Morski kulik (gore desno) i vlastelica hranu traže na pješčanim žalima
Autori: Davor Krnjeta (morski kulik) i Vlatka Dumbović Mazal (vlastelica)


Neka, pak, staništa prekrivaju ogromne površine kao npr. najrasprostranjenija i najvažnija šumska zajednica Dinarida, dinarska bukovo-jelova šuma, koja se u Hrvatskoj prostire na približno 130 000 ha, a najveće homogene površine na Velebitu i Plješevici prekrivaju i po 50 000 ha.

TRAJNOST

Druga specifičnost staništa je njegova postojanost koja je nekad duža, a nekada kraća. Tako na primjer, postoje amfibijska staništa na kojima se razvijaju sitne jednogodišnje biljke u razdoblju kada se jezera, lokve ili bare isušuju. Takvo područje veći je dio godine pokriveno vodom, a samo na kratki period godine ostaje na suhom, ali i dalje vlažnom tlu. Na ovakvim se staništima u kratkom periodu razvijaju neke vrlo rijetke vrste kao što je četverolisna raznorotka (Marsilea quadrifolia L.) čijeg je staništa sve manje zbog regulacije vodenih tokova, kojom se smanjuju površine prirodno poplavnih nizina.

amfibijska staništa
Sitne jednogodišnje biljke koje se razvijaju uz rubove bara, močvara i rijeka u vrijeme suše tvore tzv. amfibijska staništa

Sitne jednogodišnje biljke koje se razvijaju uz rubove bara, močvara i rijeka u vrijeme suše tvore tzv. amfibijska staništa
Autor: Tamara Kirin

PODLOGA

Iako na kopnu pretpostavljamo da će se staništa razvijati na tlu, to nije uvijek slučaj! Poznato i zanimljivo stanište u Mediteranu su suhozidi (gromače). Iako ljudskog nastanka suhozidi predstavljaju vrijedno mediteransko stanište budući su mjesto za skrivanje od Sunca i grabežljivaca različitim životinjama (prije svega gmazovima, kukcima i paucima), a i tipično stanište rijetkih kamenjarskih biljnih vrsta (mesnati klobučić Umbilicus horizontalis (Guss.) DC. ili uspravna kositrenica Ephedra major Host), koje iz suhozida rastu iz minimalne količine tla.

suhozidi

Suhozidi, krajobrazna znamenitost mediteranske regije Hrvatske kao i jedinstveno stanište
Autor: Tamara Kirin


Druga biljna zajednica zanimljiva zbog podloge na kojoj nastaje je travnjak sivkaste gladice (Corynephorus canescens (L.) P.Beauv.) i vlasulje bradice (Festuca vaginata Waldst. Et Kit. Ex Willd.), zajednica biljaka pješčarki ili psamofita. Za razvoj ove zajednice potrebni su goli pijesci, potpuno osvijetljeni i bez nakupljenog humusa! Danas su takvi uvjeti u Hrvatskoj rijetki i najveća se površina nalazi na lokalitetu poznatom kao „Đurđevački peski“ između Đurđevca i Kalinovca, ali stari zapisi kao i pedološka istraživanja potvrđuju da su pijesci u prošlosti zauzimali mnogo veće područje (više od 25 000 ha) od Koprivnice, Đurđevca, Pitomače, Virovitice, sjeverne padine Bilogore do Donjeg Miholjca, Valpova i Belišća.

Još jedan primjer kako se na područjima sa jako malo tla mogu razviti jako zanimljive biljne zajednice su kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana (Cymbopogo-Brachypodietalia H-ić. (1956) 1958). Ovi travnjaci, razvijeni u dijelu Hrvatskog primorja, razvijaju se na siromašnim i plitkim tlima, na kojima je ponekad udio stijena u odnosu na tlo toliki da se čini kako biljke rastu iz čistog kamenjara! Unatoč kamenitoj podlozi iz ovog tla raste velik broj biljnih vrsta, zbog kojih su pašnjaci u proljeće (posebno zbog šarenih orhideja) prekriveni različitim bojama i oblicima. Biljke kamenjarskih pašnjaka mediteranskog područja prilagođene su za duga ljeta tokom kojih sušno razdoblje može trajati i po nekoliko mjeseci, a plitko tlo nema sposobnost dugog zadržavanja vlage. Iz tog razloga većina vrsta su jednogodišnje biljke koje svoj čitavi ciklus, odnosno razvoj, cvatnju i stvaranje sjemena, završavaju prije ljetnih suša. Osim jednogodišnjih biljaka tzv. terofita, česti su i geofiti. Ove pak biljke razlikujemo po podzemnim lukovicama, gomoljima ili rizomima (podancima). Zahvaljujući energiji sačuvanoj u podzemnim dijelovima biljke, geofiti su sposobni za brzi razvoj u povoljnom dijelu godine te sigurno preživljavanje pod zemljom u onom nepovoljnom.

sveza Saturejion subspicatae Horvatić 1975
I sveza Saturejion subspicatae Horvatić 1975 obuhvaća mediteranska staništa, ali ovaj put mediteransko-montanog vegetacijskog pojasa. Iako na višim nadmorskim visinama i ovaj stanišni tip raznolikost i šarenilo pokazuje prije najvećih vrućina. Velebit

I sveza Saturejion subspicatae Horvatić 1975 obuhvaća mediteranska staništa, ali ovaj put mediteransko-montanog vegetacijskog pojasa. Iako na višim nadmorskim visinama i ovaj stanišni tip raznolikost i šarenilo pokazuje prije najvećih vrućina. Velebit
Autor: Tamara Kirin

VRSTE TLA

Na područjima gdje tla ne manjka, razlike u njegovom sastavu mogu uzrokovati veliku raznolikost staništa! Koncentracija vodikovih (H+) i hidroksilnih (OH-) iona, karakteristična za pojedine vrste tla, prirodno ovisi o sastavu podloge i dubini tla, a utječe na njegovu ukupnu kiselost. Tla u kojima je koncentracija vodikovih (H+) iona veća od koncentracije hidroksilnih (OH-) su kisela; ona s jednakom koncentracijom iona neutralna; a ona kod kojih je koncentracija hidroksilnih (OH-) iona veća od vodikovih (H+) su bazična.

Većina pretplaninskih i planinskih travnjaka hrvatskih planina razvija se na plitkoj vapnenačkoj podlozi i predstavlja primjer travnjaka bazičnog karaktera. U Hrvatskoj ovi travnjaci obuhvaćaju staništa ilirsko-dinarskih planinskih rudina uskolisne šašike, pretplaninskih rudina oštre vlasulje te rudina hrđastog šaša. Mnoge biljne vrste planinskih rudina su endemi, a u današnje vrijeme mnoge su vrste i ugrožene zbog sve intenzivnijeg zarastanja ovih poluprirodnih staništa, uslijed prestanka košnje ili ispaše.

Zbog izostanka ispaše planinski pašnjaci zarastaju u Crnogoricu, Velebit, Lomska duliba
Zbog izostanka ispaše planinski pašnjaci zarastaju u crnogoricu, Velebit, Lomska duliba

Zbog izostanka ispaše planinski pašnjaci zarastaju u crnogoricu, Velebit, Lomska duliba
Autor: Tamara Kirin


Prava suprotnost su kisela tla atlantskih, subatlantskih i borealnih nizina, brežuljaka i brda na kojima se razvijaju travnjaci s tvrdačom (Nardus stricta L.) i drugim acidofilnim vrstama. Na području Hrvatske ovaj stanišni tip razvija se samo u njezinu sjeverozapadnom dijelu i obuhvaća tri biljne zajednice: travnjak moravke i trave tvrdače (As. Arnico-Nardetum Ht. (1930) 1962), zajednica vlasaste vlasulje (As. Festucetum capillatae Ht. 1962) i travnjak uzdignute beskoljenke i dimka (As. Crepidi conyzaefoliae-Molinetum altissimae Šegulja 1992), također ugrožene sve intenzivnijim zarastanjem.