Početna

Sredozemna medvjedica (Monachus monachus)

Sredozemna medvjedica (Monachus monachus)
Sredozemna medvjedica (Monachus monachus)

Sredozemna medvjedica pripada redu perajara (Pinnipedia), a svrstava se u porodicu tuljana (Phocidae). Jedna je od najugroženijih i najmalobrojnijih vrsta sisavaca u svijetu. Prvi put je znanstveno opisana 1779. godine na temelju lešine pronađene kod Osora na otoku Cresu. S izuzetkom populacije u Cabo Blanco (Mauritanija/Zapadna Sahara), sredozemna medvjedica živi u manjim izoliranim skupinama od 5 do 7 jedinki. Zadržava se na području okota i koristi špilje tog područja čija je unutrašnjost sa šljunčanim žalom ili kamenom pločom. Hrani se mekušcima, glavonošcima i ribama. Zaranja do 25 metara dubine i pod morem se zadržava 5 do 7 minuta. Mlado nosi 9 do 11 mjeseci. Koti jedno mlado svake druge godine koje sisa do tri mjeseca starosti. Doživi i više od 30 godina, a spolnu zrelost s oko četiri ili pet godina. Mužjaci se prvi put pare sa sedam godina. Medvjedica ima izvrsno razvijen sluh, vid i njuh.

O biologiji vrste postoji još uvijek mnogo nepoznanica. Smatra se da je sredozemna medvjedica prije stotinjak godina obitavala u čitavom Jadranu koristeći morske špilje za odmaranje i razmnožavanje, ali joj brojnost vjerojatno nikad nije bila velika, najviše 30-40 odraslih jedinki. Sredinom prošlog stoljeća broj sredozemnih medvjedica u Jadranu je drastično pao, prvenstveno jer su u prošlosti bile progonjene od strane ribara, tako da se danas populacija smatra regionalno izumrlom u Hrvatskoj. Ipak, s obzirom na povremena viđenja jedinki u našem dijelu Jadrana, sredozemna medvjedica je proglašena strogo zaštićenom vrstom u Hrvatskoj.

Zadnjih desetak godina broj viđenja sredozemne medvjedice duž cijelog Jadrana je porastao, ali je foto dokumentacijom potvrđena samo jedna jedinka koja je zadnjih desetak godina pretežno boravila uz istočnu i zapadnu obalu Istre te zapadnu obalu Cresa i Lošinja. Ista ta jedinka je uginula u kolovozu 2014. godine, a razudbom je ustanovljeno da je riječ o starijoj jedinci kod koje je uzrok uginuća bilo zatajenje pluća i srca uzrokovano najvjerojatnije gnojnom upalom pluća. RTG snimkama ustanovljena je i prisutnost sitne sačme u tijelu koja je obrasla u tkivu što nažalost upućuje na to da još uvijek postoje pojedinci koji ne prihvaćaju tu vrstu i nezakonito odstreljuju strogo zaštićene vrste. Nakon njenog uginuća, narednih godina je zaprimljeno nekoliko nepotvrđenih dojava o viđenju jedinke/i sredozemne medvjedice duž Jadrana.  

U svrhu očuvanja i poboljšanja stanja populacije sredozemne medvjedice u hrvatskom dijelu Jadrana, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (današnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike) je donijelo pravila ponašanja prilikom susreta sa sredozemnom medvjedicom u moru, ispred i u špiljama, na obali ili tijekom vožnje čamca ili glisera.

  • Povezani članci
  • Slike/galerija
  • Dokumenti