Kemijski pesticidi, posebice insekticidi, su prepoznati kao jedan od glavnih pritisaka na medonosne pčele, ali i na mnogobrojne populacije divljih oprašivača, životinje o kojima ovisi oko 75% poljoprivrednih usjeva. Osim na korisne kukce pesticidi mogu negativno djelovati i na ostatak bioraznolikosti, na okoliš i na ljudsko zdravlje.
Usprkos tome što se EU legislativa o pesticidima smatra jednom od najstrožih legislativa ove tematike na svijetu, pesticidi odobreni unutar EU-a i dalje imaju štetno djelovanje na okoliš, ljude ili životinje, što pokazuje sve veći broj studija. Također, Europski revizorski sud je 2020. godine objavio izvješće u kojemu je kao jedan od glavnih uzroka gubitka divljih oprašivača navedeno EU zakonodavstvo o pesticidima. Jedna od kritika je i na proces procjene rizika pesticida na divlje i domaće oprašivače. Pokazalo se da ovaj proces nije dovoljno strog, te da značajni rizici i dalje postoje. Zbog ovakvih propusta u procesu odobravanja, dolazi do naknadnog uklanjanja sredstava sa tržišta, kao što je bio slučaj sa insekticidima iz skupine neonikotinoida, koji su se pokazali posebno štetnima za pčele.
Medonosna pčela, iako ne spada u divlje oprašivače, daje važan doprinos poljoprivredi i gospodarstvu. Pomor ovih vrijednih životinja pokazatelj je mnogo većeg utjecaja – na području gdje pčelari primijete da stradaju medonosne pčele, gotovo sigurno su ugroženi i divlji oprašivači, jer su njihove populacije u pravilu osjetljivije. Prema stručnim procjenama, diljem Hrvatske živi oko 725 različitih vrsta divljih pčela te oko 230 vrsta muha lebdjelica, druge najvažnije skupine oprašivača. O brojnosti divljih oprašivača trenutno u Hrvatskoj nemamo puno podataka, ali ovo, između ostaloga, pokušavamo promijeniti kroz istraživanja u sklopu projekta Cro Buzz Klima.
Iako ovo nije službeno potvrđeno, pomor pčela u Međimurju moguće predstavlja pogrešku pri samoj upotrebi pesticida, na primjer u razdoblju tretiranja ili količini koja je korištena. Korisnici pesticida imaju zakonsku obvezu proći poduku gdje usvajaju postupke pravilne upotrebe pesticida te načela integrirane zaštite bilja. Ova načela uključuju, između ostalog, održavanje i zaštitu neproizvodnih površina (npr. živice i druga prirodna vegetacija uz rub nasada) kako bi se omogućilo održavanje prirodnih predatora (člankonožaca, ptica) koji omogućuju biološku kontrolu štetnika. Uz pridržavanje ovih načela upotreba pesticida svodi se na minimum, ali i tada ih je potrebno koristiti uz sve zaštitne mjere, kao što je zabrana primjene u doba cvjetanja (i kultura i drugih biljaka), korištenje minimalnih propisanih količina, određivanje zaštitnih zona do nepoljoprivredne površine i obveza obavještavanja lokalnih pčelarskih udruga i Hrvatskog pčelarskog saveza najmanje 72 sata prije tretiranja.
Potreba za promjenama u korištenju pesticida te općenito u poljoprivrednim praksama prepoznata je u nadolazećim politikama: jedan od ciljeva Strategije za bioraznolikost Europske unije do 2030. je smanjenje upotrebe i rizika od kemijskih pesticida za od 50%, te na osjetljivim površinama, kao što su to zelene gradske površine, potpuni prestanak upotrebe kemijskih pesticida. Ova ista strategija navodi potrebu za aktivnostima koje će smanjiti pad i potaknuti rast populacija oprašivača, u skladu sa Komisijinom komunikacijom iz 2018. godine, Inicijativom EU-a za oprašivače.